U ovih 13 mjeseci, koliko sam s vama, nisam previše pisao, a pogotovo nisam obradio sve što sam namjeravao ili želio. Zato ovaj osvrt, kao svojevrsna isprika onima kojima nisam odgovorio na mail ili poneko pitanje postavljeno u komentarima. Katkad je za to bio kriv kroničan nedostatak slobodnog vremena, a katkad jednostavno umor od ponavljanja. Shvaćam da vam se ne da listati golemu temu koju sam otvorio na IMF-u (i čiji link imate u prvome postu), ali shvatite i vi mene. Ako ništa drugo, barem ispočetka pročitajte blog, sa svim komentarima, prije nego što zatražite objašnjenje. Bit ću vam zahvalan na tome.
Isto tako, svaki bi moj zapis mogao biti proširen različitim mišljenjima, stavovima i definicijama. U našoj zbrkanoj jezičnoj svakodnevici, nažalost, o doslovno svakoj preporuci koju sam iznio postoji po nekoliko knjiga punih za i protiv. Nije mi se dalo navoditi takve proturječnosti jer savjete pišem posve nepretenciozno, neznanstveno i stoga - anonimno. Nije bitno tko sam, nego ono što kažem, zar ne? A i u određenom trenutku potrebno je podvući crtu i odlučiti se za najbolje rješenje, unatoč stalnim mijenama - ili baš zbog njih.
Isto tako, bolno sam svjestan činjenice da ne znam sve. Zato me katkad trebate pričekati, dok u literaturi ne provjerim eventualne dvojbe i nejasnoće. Paradoksalno, što se više bavim jezikom, sve sam oprezniji - jer sumnja uvijek prati znanje, a nikada neznanje. Mnogo sam stvari, uostalom, i zaboravio, zato što je spoznavanje utrka s prolaznošću i njegovim zamagljivanjem, zbog prirodne ljudske nesavršenosti.
Na posljetku, vratit ću vam sve što sam ostao dužan, u godini pred nama. U kojoj vam želim mnogo sreće, zdravlja, veselja - i što manje jezičnih pogrešaka.
Čitamo se (i) u 2006.
Post je objavljen 31.12.2005. u 12:12 sati.