Dakle, sinoć je u Saloonu bila takva gužva da nisam imao mjesta za pisanje uživo. Jest da je Saloon ogroman, ali jučer su se odvijale dvije paralelne priredbe. Dosadnjaković od Big Brothera i sjajan štimung koji su, u drugom dijelu Saloona, stvorili glazbenici sastava Kužiš, stari moj.
BIGBRADAVIČARI
Hajdemo prvo odraditi Big Brothera, jer se nema što reći.
Ideja je dobra.
Realizacija čista katastrofa.
Naime, nije dovoljno smjestiti mlade ljude u kuću i snimati ih. Treba te mlade ljude voditi, dati im mogućnost da budu likovi, a ne dosadni klonovi koji po cijele dane sjede, hodaju i skaču amo-tamo po kući, bez smisla, bez dramske radnje. Čak su i majmuni u kavezima zooloških vrtova zanimljiviji.
Sinoć sam upoznao Dacu. Simpa cura. Metar i cvancing. Ona je jedina u kući bila normalna u one dvije emisije koje sam ovaj tjedan gledao.
Ostali su stvarno dosadni glumci koji su sami sebi osmislili uloge, e ne bi li se dočepali milijunčeka.
Uloge su loše napisane, pa su glumci loše glumili. Svi, osim Hamdije. On je igrao na ženicu i dječici i time potaknuo TV gledateljstvo da mu organizatori iz RTL-a u šajtof gurnu milju kunića. A u toj nanizanki nije bilo trunčice dramskog naboja. Jebote, ja bi ih rasturio!
PRAVI HAMDIJA
Hamdiju sam vidio u pravom izdanju tek sinoć u Saloonu. Kad su došli njegovi Romi. A tamo gdje su Romi, tamo je uvijek dobra svirka i dobra glazba. Sinoć su napravili nevjerojatan štimung ispred Saloona. Eto, taj Hamdija je sasvim drukčiji. Simpa muškarac, srednjeg rasta, negdje oko metar i sedamdeset i nešto cm. Uopće nije debel, kako mi se učinio na TV. I nije dosadan, kao što je u nanizanki. On se zaista namučio zatomnjujući sebe u sebi! Zatomnujući svoju toplu dušu. Zbog koje Cigani lete u nebo.
SHAKESPEARE I ŠEKSPIRČIĆI
Onaj koji je na RTL-u bio zadužen za sliku morao je svakome sudioniku u Big Brother vikendici objasniti da im kamera dodaje desetak kg. Pa su neki izgledali vrlo debeli, a u prirodi to nisu.
Zatim, morao je voditi računa da svakoj radnji treba dramaturgija.
Julija i Romeo, Hamlet, Prospero ništa se ne razlikuju od bilo kojeg ženskog i muškog stanovnika Big Brother peradarnika. Premda tamo nije bilo Prospera.
Recimo, Romeo i Julija- Dvoje mladih koje se vole. Vrlo bi se rado opalili, ali im stroge mamice i ljute tatice ne daju. A takvi su svi mladi. I takvi su svi roditelji. E, sad valja osmisliti dramu. To Shakespeare zna, o Big Brotherovi Šekspirčići ne znaju. Zato sam rekao da su majmuni i kavezima zanimljiviji od...
Ispovijedi u onom Big Brother sobičku bile su također dramski neosmišljene, budući da ispovjednik pojma nema ni o čemu.
MIRKOVIĆ, GALAMA I LIJEPE VODITELJICE
Voditeljica programa u petak, nekakva Antonija, ne zna govoriti. Onaj koji joj piše najave kroz nju je projicirao sebe.
Malog Mirkovića znam otkad se rodio. Njegova oca poznajem od svoje i njegove sedamnaeste godine. Starog Mirkovića zvali smo Truba. Bio je zanimljiv mladić. Bio je hrabar i volio se šorati. Gledao sam nekoliko njegovih dobrih tučnjava na plesnjacima.
Ovo sam rekao zato što malog Mirkovića znam i kao glumca. On je iskoristljiv glumac. Gledao sam ga u Big Brotheru. Kad je skužio da se ništa ne događa u toj nanizanki, onda je osmislio sebi lik voditelja koji galamom nadoknađuje neinventivnost bigbraderskih šekspirčića. I to čini jako dobro. Taj se njegov voditeljski lik i puši, i nosi!
Ostale voditeljice lijepo izgledaju. Bile bi izvrsne voditeljice kad bi šutjele i samo izgledale.
SENIOR KLUB
Onaj paralelni program u Saloonu bio je kudikamo dramski nabijeniji.
Petkom je u Saloonu takozvani Senior klub. Tada Saloon otvara vrata seniorskim generacijama. Tako u raskošnim prostorima Saloona možete susresti tri generacije neke obitelji: šarmantne bakice i djedice, seksi mamice i tatice, te ljupke unučice i razigrane unuke.
Tom je druženju trebalo samo dati dušu.
A to je učinio Miljenko Mitrović, Mitar/Mićko, davši Vlahi ideju da petkom uživo sviraju oni koji doista znaju stvoriti štimung. Sinoć su to bili glazbenici sastava Kužiš, stari moj. Svaki od glazbenika je vrstan majstor na svome instrumentu. Zato im je program raznovrstan. Zaista mogu zadovoljiti svačiji glazbeni ukus.
POVRATAK OPUŠTENIH
Gost Senior kluba su, kao što rekoh, pripadnici različitih generacija. Mnoge od njih poznajem odavno. Moju generaciju poznajem, četrdesetak godina, njihovu djecu dvadesetak, a unuke svega godinu-dvije.
Međutim, sve njih povezuje uspješnost u poslovima kojima su se bavili ili se još bave. Tako petkom možete u Saloonu susresti društvenu kremu Zagreba, Žileta iz Požege i cijele Hrvatske. A to nije krema za žute cipele.
Tu ćete susresti naše najpoznatije glumce, pisce, novinare, poslovne ljude, stare i mlade košarkaše, bivše i sadašnje nogometne zvijezde. Itd. Sve one koji se jednom tjedno žele opustiti u ugodnom lokalu, dobrom društvu i zanimljivom programu.
Zato su se momci iz Kužiš, stari moj sinoć zeznuli kad su pristali svirati u Sallonu. Naime, mislili su vrijeme između kratkih setova svirki ispuniti dugim stankama, kao u onoj Arsenovoj šansoni...svirke su sve kraće, a pauze duže...
Vrlo su se brzo uvjerili da to kod Seniora ne prolazi.
Svirke su im bile duge, a ne znam jesu li uopće imali vremena za pauze.
DUŠA I SVJEŽINA
Vlaho i Maro Srezović, tata i sin, osmislili su, uz pomoć Mićka i drugih, dobar program. Vlaho programu daje dušu, u Maro svježinu.
Zato nije nimalo čudno što u Saloonu možete susresti nevjerojatno lijepe žene. One od osamnaest i one od pedeset godina. Sve, zaista sve sjajno izgledaju. Toliko dobro da sam u jednom trenutku uskliknuo:
- Ljudi, božji, ovdje svaka žena puno bolje izgleda od mene!
Naravno, da nisam mislio na svoj vanjski izgled i sve one mekoće koje taj izgled grade, nego na, čini mi se, vrlo ljepuškastu i dobru građenu maštovitu dušu.
Nadam se da će se ovom malom analizom, gotovo analizičicom, složiti nenadmašna Džezerica i vedri mladić Sraštena Obrva.
Naravno, ima tu i nedostataka. Recimo, sinoć mi je falilo Tabino društvo.
Post je objavljen 31.12.2005. u 11:31 sati.