Večeras, zagrlit će se godine dvije,
Stara će na počinak zasluženi otići
A Nova ce na njen tron zasjesti...
U magičnost tog trenutka treba se uvući.
Kad svi počnu sa odbrojavanjem
Isčekujući spajanje kazaljki u ponoć
Eksplodirat će nebo nad gradom
I ona će, tako jednostavno, doć.
Tada osjetit ćeš, znat ćeš sigurno,
Kako je taj trenutak magije pripao nama.
Kako sam u isčekivanju godine Nove,
Isčekivanje tvoje potvrdila sama.
Prvi zagrljaj, zanosan i drhtav,
Poklonit ću ti svom dubinom svog bića,
I prva misao godine Nove bit ćeš ti,
I prvi poljubac bit će nazdravljanje, umjesto pića.
I osjetit ćeš misao moju, neizgovorenu
Kako se negdje, s tvojom,sudara na pola puta
I znak to će biti kako smo duše svoje spleli
I kako i ljubav zna čekanje nagraditi,kad se ne luta.
I znat ćeš kako je ono nježno izgovoreno:
"Budi uvijek uz mene!" samo tebi namijenjeno.
Naslonjena na tvoje rame prošaputat ću samo:
"I dogodine ovako sretni i zauvijek zajedno!"...
Post je objavljen 31.12.2005. u 07:07 sati.