Trideset prvi decembarski dan.
Jedna godina lagano se provlači
kroz ogradu sjećanja ostavljajući
na njoj, zakačene za već davno
zarđale eksere bola, komadiće
svoje odjeće od nade ispletene,
od želja sašivene, od vjerovanja i
zatkane.
Stoji u procjepu.
Jednim djelom već je u zaboravu,
drugim se oslanja na sadašnjost.
velika pusa mojim curama...i svim ostalim ljudima koji su mi prirasli srcu
posebni pozdravi za inu, nikicu i melani...cure vidimo se sutra....pusa....p.s. posebno pozdravljam i tereka...
...emilia...
Post je objavljen 31.12.2005. u 02:16 sati.