Eto, došao je i taj zadnji dan u godini, Silvestrovo.
Usprkos godišnjem, posljednjih dana sam se naradila – sa mamom sam obilazila dućane u potrazi za novim televizorom, i još nekim zakašnjelim poklončičima.
Potraga je bila uspješna – mama je kupila veliki Samsungov flat screen TV s 29-inčnim ekranom, vrlo povoljno, na akciji, na tri čeka s istim popustom kao da plaća gotovinom.
Moram se i pohvaliti : sama sam pospajala sve kablove i utičnice, antene, SCART-ove i slično (eto, trebala sam poslušati Jazzie pa nabaviti i DVD, kada već tako uspješno spajam i konektiram, hehehe). Malo mi je pripomogao mamin susjed D.,uglavnom što se fizikalčenja tiče – ipak ima ta kutijetina 50-ak kilograma. Nisam ja baš sitna, krhka i lomna...ali nisam ni Veli Jože. Ona dizalica iz luke, mislim. Nije riječ o Nazorovom literarnom junaku.
Od ove šljake, kojoj je prethodilo pražnjenje i razmještanje cijele jedne police prepune knjiga (jer veći TV traži i veći prostor, pa sam neke knjigice morala preseliti i kod sebe u stan), a sve skupa je bilo obavijeno brdima prašine, ruke su mi izgledale kao u rudara pred mirovinu – suhe, ispucale, sa crnilom zavučenim ispod noktiju i u svim naborima koje mogu zamisliti.
A ja sam užasno osjetljivih ruku, jer ih na poslu maltretiram učestalim pranjem i nošenjem rukavica. Pa sam neko vrijeme samo sjedila i tužno gledala u njih i razmišljala koja će me manikirka primiti ovako, bez prethodne narudžbe i u predpraznično doba. Nijedna, naravno! Pa sam se sjurila do grada, do parfumerije i nabavila Alessandrov aromaterapijski piling za manikuru sa uljem ruže i intenzivnu kremu za ruke. Iscaltala sam neplaniranih 300-ak kuna, no učinak je stvarno bio zapanjujući – jedino me malo smetalo što sam morala spavati sa pamučnim rukavicama, a Silky se kao za vraga cijelu noć gurao meni oko ruku – ujutro kada sam skinula rukavice (koje su izvana bile krcate mačjih dlaka) koža ruku je bila kao nova – glatka, meka, bez tragova štrapaciranja kojima su bile izvrgnute!
A za kraj godine, danas još jedno «iznenađenje» - moj asistent je danas došao do mene kući i rekao mi, zadnjoj jer su to izgleda već svi osim mene znali, da odlazi iz firme, raditi kod jednog privatnika u prigrad. Sretno mu bilo! Kao, bojao se što ću ja reći. A što bih – svatko ide tamo gdje mu je bolje. Ili barem vjeruje da će mu biti bolje.
Nitko nije nezamijenjiv – ni on, ni ja. Ja imam novu, mladu asistenticu koja ga je ionako mijenjala kada bi zbog studija bio odsutan (ide u višu školu), pa će sada cura raditi sa mnom full time. A mala je vrlo OK – mlada, rado i spremno uči, vrijedna. Definitvno nisam na gubitku. Osim što sam malo razočarana jer sam posljednja saznala, a trebala sam biti prva. No, što je tu je...
Kraju je došao i «Big Brother». Pobijedio je Hamdija, što je npr.na internetskim forumima izazvalu buru proturječnih komentara. Ja nisam ksenofob, nemam problema s time što je pobjednik Rom, kao što mi ne bi smetalo da je pobijedio bilo tko drugi. No, ne mogu razumijeti koliko je ljudi ovaj show doživljavalo (pre)ozbiljno i pridavalo mu kojekakva druga značenja osim onog što doista je – prilično prizemna zabava za mase, bez ikakvih posebnih vrijednosti, čak i podosta nezabavna.
Prava zabava za mnoge nastupa večeras – tulume i terevenke za doček Nove Godine mnogi planiraju mjesecima. Moje društvo i ja smo nešto dogovarali, no na kraju je sve ispalo jedno veliko – ništa! Što me nije baš pretjerano razočaralo, jer godinama sam za dočeke radila, bila dežurna i odavno mi je jasno da je to samo jedna noć, kao i sve druge, ni kraća ni dulja. Prijateljica koja živi u jednom mjestu pored Umaga me nagovara da dođem do nje, ona sprema feštu za veće društvo. Ne znam, nisam još odlučila, ovisi o vremenu. Godina nam je za kraj pripremila ledeno iznenađenje – prethodnih je dana sniježilo i u Rijeci, a prigrad je okovan snijegom. Danas je bio lijep sunčan dan, no hladno je jako (kod mene na balkonu maloprije je bilo -3 0C).
No, to nije razlog da se noćas ljudi ne provesele negdje u dobrom društvu ako to žele, pa i na otvorenom – ionako će većinu grijati alkohol, daleko učinkovitije nego ljubav.
Stoga, dragi blogeri i ostali namjernici, gdje god bili, želim vam toplu i veselu feštu, sretnu Novu Godinu i cijelu nadolazeću 2006.godinicu!
Pijte, papajte, plešite, skačite, ljubite, uživajte...radite sve ono što vam padne na pamet! Pusaa :*
Post je objavljen 31.12.2005. u 01:45 sati.