Prijatelji... Nakon mnogo molbi, zahtjeva, pisama, e-mailova i sms-ova, vaših razodjevenih fotografija i plavih kuverti sa svotama o kojima se samo šapuće - vratila sam se. No, osmijeh sa svoga lica sačuvajte za neku drugu priliku, možda da se nasmijete djevojci u majici od Burzuma i plavim trapericama ili skinheadsu (ooh :(((() bez bijelih žniranaca - jer razlog mog povratka nije za smijeh. Ovdje sam samo i isključivo da vam saopćim bolnu i strašnu vijest koja me je slomila, a koja će, uvjerena sam, potresti i sve ostale koji drže do Svoje Djedovine i do Svoga Naroda. Uostalom, to i jest razlog što sada sjedim na aerodromu i tipkam ovo na svoj laptop dok čekam da dođe avion i da (Jednom zauvijek? O tome drugom prilikom.) napustim fjordove hladne i mračne Finske i vratim se... doma... Ali, da li je to uistinu moj dom? Oprostite na predugom uvodu, samo odgađam svrhu radi koje tipkam ove riječi.... Ruke mi se tresu, a krupne slane suze bi mi razmazale šminku da me život već odavno nije slomio i ostavio potpuno hladnom, bezosjećajnom, rezigniranom i potpuno flegmatičnom za nedaće svijeta.
TT88.... JE MRTAV. Onal lsa čla a c-as
odaslčklččččsrbiččččččččččččččččččččččččččč fjdkkkkkkkkkkkhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhkddddddddddg
hhhhhhhhhhhhhdddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddłŁ dlsalddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddd
dddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddd
dddddddddddddddddgfgggggggghf888887++++++++
s
s
s
s
Glava mi je klonula na tastaturu. Tako je teška. Sad ću prekinuti. Postati ovo. Nemam snage. Nemam snage za objašnjenja. Nemam snage pogledati što sam napisala. Sa laptopom na koljenima u mrežastim ljubičastim najlonkama, jednom rukom na tastaturi i Frügellom, skandinavskom verzijom Ribara u drugoj.. Proklet bio, Hamdija! Proklet bio!
Post je objavljen 31.12.2005. u 01:10 sati.