Kad pišem u slengu, čistunci hrvatskog književnog jezika vrisnu do sedme nebeske sfere i kažu mi povišenim tonom prijeteći mi prstom: «Sine Adamov, što to činiš?» A taj njihov «što» je tako snažan da me prilijepi na zid, a onda neki akademik može u prolazu mirne duše trgnuti koplje umjesto čaše i prikovati me s njim na zid kao leptira na odgovarajuće mjesto u zbirci. Meni ne preostaje ništa drugo već ispustiti jedno «jao», koje mora obavezno biti u štokavštini, a ako bi mi slučajno izletjelo «kuku-lele» bio bih smjesta optužen da držim stranu onih preko i katapultiran u pravcu istoka na državni trošak. Onda naiđe neki akademik dobričina, lupi me po junačkom ramenu i priopći mi da za mene nije štokavština, već drago i domaće «kaj». Samo je nezgodno što se «kaj buš» rimuje sa «kuš», a to na štokavici znači «začepi», prilijepi flaster na usta i gore flomasterom napiši INVENTURA. Odlučio sam udariti točno po sredini poput Magnusa Aleksandrusa Ace po gordijskom čvoru, koji je prije nego što je udario, viknuo: «opa, bato». Moja ingeniozna zamisao je kinesko-zagorsko-prigorski rječnik. Punici, a to je majka od žene, ili rođaka u prvom koljenu, kaže se: «čim, čim dalje, tim bolje», pučka varijanta je «čuj, ne laj». Lovac na papige bio bi «ara-fat» ili čovjek koji fata papige; staja za krave bila bi «mu-barak» ili baraka za krave muzare na čistom štokavskom. Obični kompliment ne bi mogao proći, jer «ko» na kineskom znači «ku», pa u Kini kokoši ne kokodaču nego kukudaču. Kompliment bi, dakle, razdvojeno zvučao «kum-pli-ment».
Prijavite se se još danas, jer je rječnik u pretplati trideset posto jeftiniji. Čao-jao-ja. Ukoliko kupujete knjige na tone i vagone i veće mjerne jedinice, obratite se na firmu KA-ŠI-NA Export-Import sa sjedištem u Hong Kongu.
Post je objavljen 31.12.2005. u 00:47 sati.