Evo me u Saloonu.
Do Saloona zimski ugođaj.
Ulice grada u predblagdanoskom raspoloženju, dakle prazne.
Momci s Big Brothera me uvjeravaju da je grad prazan budući da je večeras završna epizoda te RTL-nanizanke. Epizoda u kojoj će jedan od stanara Big Brother vikendice pospremiti u šajtof (novčanik) pozamašnu svoticu od nevjerojatnih milijunček kunića. Za tu bih lovu sad potpisao godinu dana izolacije, pa i u nekoj drugoj Big Brother kući.
Recimo, u Lepoglavi.
Ništa mi ne treba osim gomilu papira i olovaka, pa nek snimaju kako ne ljubim i ne radim ništa drugo što i inače ne radim s obzirom na poodmakle godinice.
Elem, Vlaho Srezović ponovo me nagovorio da dođem i snimim spektakl. To činim zbog njega, a i Uda Ukrudbenog, koji voli baciti okogledalce na lijepe djevojke. Dok mu magistrica drijema kao ljupka Snjeguljica.
A ovdje ih ima... ah, što vrijedi, moj Udu i moj Bestjelesni svemirski brate.
Momci koji rade u ovoj spektakularnoj emisiji kažu da će se večeras ovdje skupiti društvena krema za žute cipele broj 44. Moj broj, samo što ja ne nosim žute cipele, premda nemam ništa protiv njih.
Ovdje je sve spremno.
A ju idem pogledati kako se lijepe voditeljice pripremaju za večerašnji program. Ne znam kakve su voditeljice, ali zaista lijepo igledaju.
Toliko lijepo da ne trebaju ni govoriti
Post je objavljen 30.12.2005. u 21:32 sati.