Noćas u sitne sate
vjetar me pohodio u postelji
razbušurio mi snene vlasi
milovao lice osvijetljeno
zalutalom mjesečinom
Niz okna prozora slijevale se kišne kapi
ispirajući sjećanja rosnom bistrinom
Noćas u sitne sate
pohodio me Anđeo oproštaja
milovao mi srce melemom s visina
razlijevao mi osmijeh po licu poluusnulom
darivao mi mekoću nebeskog Doma
Post je objavljen 30.12.2005. u 19:45 sati.