Marketing
nisam uzela godišnji...
nego bolovanje!
ali...
uvijek kad sam htjela post napisat netko bi me prekinuo, i to tako svih ovih dana.
za vikend sam bolovala od neke boleštine zvane gripa, nije bitno spomena, sad kad sam bolje patim od boleštine zvane nervoza. nepozvane, neželjene, koznaotkud, koznazašto, ali tu je.
novogodišnja groznica. bljuje mi se od svega toga!!
ali dosta dobrih vibracija, kako ste mi vi?
sjetila sam se da bi mogla poslati par mailova s dobrim željama i tako.. i hoću, ali sad imam filing da me netko vreba da me prekine u pisanju ovog posta. zato pišem brzo (jer znam da brzo čitate, haha, kako su dobre ove najnovije fore ;)))) ), i odlučna sam u želji objave ovog.
nego pazite sad, šta mi se desilo prije par minuta... srce mi još želi iskočit, i još se tresem, da, da...
skoro sam imala prometnu, još jednu da!!
uglavnom, bila sam na kafi kod frendice koja živi tri km od mene. i sve bilo kako bilo, prošlo kako prošlo, lijepo i veselo, kad je došlo vrijeme da se krene. prvo, pokušala sam uć u auto. ali vani minus sto, s vratima se nešto desilo i neće se otvorit, vučem i vučem, skoro sam ih isčupala, ali ne, nisu se otvorila.
ok, mislim si i uđem na suvozačevoj strani. izmanevrirala sam nekako po tom njenom čudnom parkiralištu, došla do ceste, skrenula u smjeru doma i vozim. kad sam došla u mračno područje skužim da su mi svijetla ugašena. a mračnog područja ima dva i pol kilometra. pokušam ih upalit, pa se sjetim da su već upaljena jer se automatski pale čim upalim auto, ali ona ne rade!!!!!!!!!!!!!!!
horor!
kog da zovem?
kako da dođem doma?
i onda mi sine, a da upalim duga? pa kome smeta, jebiga!
ne slušaju me ni ona!
aha, pametna ja, potegla sam onu ručkicu u suprotnom smjeru, znate u onom kad hoćete blendat nekome?
e to, i tako, držeći tu ručkicu cijelo vrijeme vozim ja za doma. a cesta zaleđena, zavoji koje sam jedva smotala jednom rukom, bunila kolonu iza mene sa slučajnim žmigavcima! strašno!
vi ćete se smijati, ali ja nisam!! e!
Post je objavljen 30.12.2005. u 18:09 sati.