Marketing
Misli o našoj budućnosti
Da li je to sve veće zagađenje atmosfere, da li su zračenja iz svemira, da li je to današnji način odgoja, zovemo ga antiautoritativnim, ili je to standard koje nas čini egomanima?
Danas u svakom slučaju daleko senzibilnije reagiramo nego prije. A i ponašnje drugih significira rastuća agresivnost. Nije ovo baš bezopasni razvoj! Puno od onoga što smi prije, manje ili više dragovljno ali ipak, činili, danas u nama izaziva otpor. Nismo više voljni sve prihvatiti bez pogovora. Prije je još bila poslušnost prema roditeljima, zvali smo je strahopoštovanje. Danas riječ poslušnost zvuči čudno, dekadentno pa će, prije ili kasnije, nestati iz našega riječnika.
I tolerancija i otpor nemaju više onu vrijednost koju su imali prije. Konačno nepoznam nikoga, u ovo ubrajam i sebe, koji s nekim od svojih susjeda, prijatelja ili rođaka nije u nekom clinchu. Kad si samo zamislimo kako smo prije živjeli u velikoj, višegeneracijskoj obitelji, u kojoj su pod jednim krovom živjeli roditelji, djeca, djed i baka, unučad, stric i strina; vjerujem da bi to danas svršilo u katastrofi!
Sve veći postotak razvoda brakova je, vjerujem, razultat ovoga razvoja koji se nastavlja u zemljama i narodima koji su čak stoljeća živjela u miru. Sad su opet akutalne stare granice, vlastiti dijalekti i jezici, običaji, vjere. Od jednom je očito postalo nemoguće živjeti zajedno još s nekim. Veliki će ispit morati položiti buduća Evropa!
Pa kad ovaj razvoj, koji je svjetski, a koji se odnosi na našu budućnost podvrgnemo nekom računu vjerojatnosti, onda nam budućnost nimalo nije ružičasta nego više crna. A možda to tako mora biti? Možda mi sami sebe morao istrijebiti i naše mjesto ustupiti nekim novim oblicima života?
Unatoč toga svima želim SRETNU NOVU GODINU!!!
Post je objavljen 30.12.2005. u 17:02 sati.