Sinoć sam jako loše spavao, nisam mogao jednostavno oka sklopiti jer sam satlno mislio na to kako je ovo vrijeme brzo prošlo otkako sam bio u vezi ove dvije i pol godine... oko mene se sve izmijenilo, a ja kao da sam ostao isti, konzervativan i nekako romantičan u svijetu u kojem romamantičare ipak više ne vole djevojke... Nekako one preuzimaju inicijativu, a mi smo postali, ovdje mislim na nas muškarce, inertna masa kojoj je samo do sex-a i nogometa valjda... Tako nas nekako i vicevi opisuju, tako nas reklame prikazuju, kao nekakve pivopije bez želje za ičim drugim... Možda to i jest tako, jer smo ušli u nekakvo vrijeme sms ljubavi, u nekakva vremena samozadovoljstava u disko klubovima bez pravih plesnjaka i mogućnosti da se upozna normaljna djevojka... Jer ja sam sebi rekao da neću upoznati svoju buduću niti u disku, a niti igdje drugdje pod utjecajem bilo čega... A opet ako su plesnjaci onda su to sve nekakvi narodnjaci, a ja iskreno ne mogu slušati one koji su me gotovo istjerali iz svog doma i pucali na mene... Nisam niti patriot da bih se busao u prsa na Thompsona ili novopečenog domoljuba Škoru... jednostavno stanem i gledam, kao da sam prespavao nekakav dio svoga života... jer ja slušam arsena dedića, pišem poeziju, obožavam šansone, i svi me gledaju sa određenom dozom sarkazma... meni je najviši doseg bio Dire straitsi, Deep Purple i Queen od nekakvog teškog rocka... Iskreno jednostavnije bi mi bilo pustiti se niz struju pa nek me vodi po ovim narodnjacima, po diskačima, po feštama, ali ne dam se ja... još se borim... još sam tu....
I negdje između toga svega razgovarala ona (M) opet sa mojim frendom i kad joj je on rekao da sam ja odustao i rekao da je gotovo, a ona sva velevažno kaže "pa bilo je to gotovo još prije 5 mjeseci"... A meni krv šiknula u glavu... Pa mislim si ja s kim sam ja ovih 2,5 godina disao i pričao, djelio sne... Pa to je strašno, jednostavno da poludi čovjek kako netko može biti tako hladan prema tebi nakon svega što ste prošli...
Najteže je prihvatiti da te nakon toga svega ipak netko prestao voljeti, jer dao si i poklonio sve, a dobio natrag santu leda, veliku kao ocean...
Teško je... teško je... suočiti se sa činjenicom da je sve to bila tvoja vlastita iluzija i da si bio igračka, lutak na koncu u njenoj glavi...
Teško je...
Ali mora se dalje........
Evo vam dragi moji jedna potpuno nova... ta će biti na nastupu mom čitana...
pozdrav