Pregled posta

Još o načinu slavljenja Nove godine

Vidim da vas ovo gusta pa evo još malo....
Računanje vremena ima svoju prošlost. Narodi prvih civilizacija računali su vrijeme prema ciklusu poplava, a sa razvojem zvjezdoznanstva prihvatili su godišnji lunarni kalendar. S razvojem spoznaje o svemiru i kretanju planeta prihvaćen je sunčani kalendar koji ima 365 dana, 12 mjeseci i 7 dana u tjednu. Najstariji zapis o proslavi Nove godine potječe iz Mezopotamije 2000 godina prije Krista. Nova godina Akita kako su je oni zvali počinjala je sa proljetnom ravnodnevnicom. U Asiriji je počinjala sa jesenskom ravnodnevnicom.
Svake godine polovicom srpnja, Egipćani su slavili novu godinu povratkom Siriusa, najsjajnije zvijezde na nebu. Navještavao je godišnje izlijevanje rijeke Nil iz svog korita, što je značilo oplođivanje poljoprivrednih zemljišta. Bilo je to nakon ljetnog solsticija, najdužeg dana. Svetkovina je bila posvećena božici plodnosti i požrtvovnoj majci Izidi.

-Babilonci, Perzijanci i Kinezi su smjenu godina računali po proljetnim ekvinocijima ili ravnodnevnicama. Grci su sve do petog stoljeća prije Krista novu godinu računali 21. prosinca.

-Po židovskoj računici sada smo u 5764 godini. Oni broje godine od trenutka nastanka svijeta. Židovska Nova godina, Rosh Hashanah, započinje prvog dana sedmog mjeseca, Tišrija. A slavi se prva dva dana. Po današnjem kalendaru to je u mjesecu rujnu ili listopadu.

-Starim Rimljanima dolazak Nove godine bio je dan sveopćeg slavlja i veselja. Prvi su uveli običaj darivanja na taj dan. Tad su se razmjenjivali pokloni kao zalog za sreću u narednoj godini. Rimljani su kalendar koji ima 12 mjeseci i 365 dana u I. st. Prije Krista nazvali Julijanski kalendar prema Gaju Juliju Cezaru. U VI: st. Prihvaćeno je mjerenje vremena od rođenja Isusa Krista. U drugoj polovici XVI. St. Katolička crkva prihvatila je Gregorijanski kalendar, nazvan po papi Grguru. On je proglasio novo računanje vremena, sa prestupnom godinom. Tim kalendarom se koristimo i danas.

-U srednjem vijeku početak godine bili su Božić 25. prosinca ili Blagovijest 25. ožujka. U XII. stoljeću prihvaća se 1. siječnja kao početak Sunčeve godine. U Anglosaksonskoj Engleskoj Nova g. je padala 25. prosinca iako je Vilim Osvajač propisao da godina počinje 1. siječnja. Englezi se nisu toga pridržavali kasnije su taj datum prebacili na 25. ožujka. Tek 1582. godine su sa Gregorijanskim kalendarom prihvatili 1. siječnja za početak nove godine. Taj datum su prihvatile sve rimokatoličke zemlje. Škoti su taj datum prihvatili 1660 g., Nijemci 1700 g., Šveđani 1753 godine.

-Prva godina muslimanske ere započela je 16. srpnja 622. godine. Muslimani godine broje od Muhamedova bijega iz Meke u Medinu. Za razliku od većine naroda, Muslimani ne broje Sunčeve, već Mjesečeve godine. Godina traje 354 ili 355 dana, koliko je mjesecu potrebno da obiđe oko sunca. Zato danas u Iraku postoje tri Nove godine. Zapadna 1. 01., vjerska i perzijska koju nazivaju Noruz a slave je 21. ožujka. Prvi pisani dokumenti o slavljenju zapisao je Sirus Veliki perzijski vladar. Noruz slave u Afganistanu i Indiji. Slavlje traje trinaest dana. Uoči slavlja čiste se kuće, bacaju stare teće i stari predmeti a ukućani kupuju novu odjeću. Zadnji utorak u Staroj godini pale se lomače preko kojih se preskače jer se vjeruje da sa tim činom odlazi nesreća i bolest a tijelo i duh se pročišćavaju.

-Na Širi Lanci Nova godina se slavi više puta. Kao svugdje u svijetu pridružit će se slavlju 1. siječnja. Osim tog datuma većinski narod Singalezi slave Novu godinu 13. travnja. Tada je važno biti lijepo odjeven i prijateljski raspoložen. Izmjenjuju se darovi i obavezno izrađuju horoskopi za iduću godinu. Da bi u Novoj godini vladalo obilje, jede se riža pripremljena na razne načine, najčešće spravljena sa kokosovim mlijekom.

-Kineska Nova godina se slavi više tjedana. Njihova kalendarska godina je kombinacija sunčevog i mjesečevog kalendara tako nova počinje posljednje dekade u siječnju i najkasnije do polovice veljače. Prijelaz iz jedne godine u drugu zahtjeva stalne proračune, nova godina ne događa uvijek istog datuma, u Kini je još nazivaju Proljetni praznik. Za to vrijeme istjerivaju se duhovi, obitelji i prijatelji se posjećuju. Svi prinose žrtve bogovima zdravlja i srca. Tada je u Kini svaka ulica prepuna ljudi obučenih u razne kostime. Pokazuju se ručno izrađeni maštoviti i šareni zmajevi na plesu zmajeva koje vlasnici puštaju u nebeske visine da uljepšaju vesele trenutke. Ljudi plešu, pucaju petarde, sviraju se bubnjevi. Domovi se ukrašavaju crvenim lampionima jer crvena boja u Kini simbolizira sreću. Ako su nekome nešto dužni do nove godine to svakako moraju vratiti jer vjeruju da će ih pratiti zla sreća ostanu li dužni u idućoj godini. Ako to pak nisu učinili imaju pravo odgoditi vraćanje duga na par mjeseci. Prije Nove godine kuća se mora očistiti i baciti smeće iz kuće a za Novu se ne smije čistiti jer to tjera sreću. Isto tako ne smiju se uzimati nožice u ruke jer će odrezati sreću i doći će nesreća. Kinezi će se darivati kolačićima za sreću. Iz Hong Konga proširio se običaj stavljanja poruka u kolačiće. Oni novu dočekuju sladeći se kolačićima i rižom spravljenom na razne načine. Dok će svi pogledi biti uprti u nebo kojeg prošaraju milioni različitih vatrometnih boja. U ponoć sva vrata i prozori na kućama moraju biti širom otvoreni. Oni vjeruju da na taj način odlazi stara godina a nova ulazi u njihove domove. Prve riječi od prve osobe koju sretnu označiti će njihovu sreću u toj godini. Nadasve će biti sretan onaj tko na prvi dan u godini vidi pticu ili čuje njezin pjev.

-Japanci novu slave prva tri dana u siječnju, nazivaju je Ganjitsu što znači izvorni dan. Osim tog naziva postoji još i Shogatsu a znači uobičajeni mjesec jer se vjeruje da će cijela godina biti onakva kakvi budu prvi dani tog mjeseca. Stari običaji su nalagali da se prvi dan moraju posjetiti šintoistička svetišta bogovima zaštitnicima ili budistički hramovi. Drugog dana Japanci su se posvećivali raznim umijećima, vještinama i umjetnosti. Nakon sedmog dana skidali su se svi ukrasi i daj dan se jela rižina kaša sa sedam biljaka za pročišćavanje duha i tijela. Japanci će za novu ceremonijalno očistiti kuću, posjećivati rodbinu i prijatelje te se darivati. Na svim ulaznim vratima visi konop od rižine slame to je sveti konopac koji kuću štiti od ulaska zlih duhova. Kućna vrata okitite sa paprati, narančama, jastozima, to su sve simboli dugovječnosti, bogatstva i prosperiteta. Na taj dan će jesti tortu od riže zvanu Mochi i juhu zvanu Zoni. U druženju sa prijateljima zaigrati će tradicionalnu igru sa kartama gdje slažu stihove 100 pjesama.

-Vijetnamska Nova godina naziva se Tet. Oni novu godinu računaju po lunarnom kalendaru još od 1. stoljeća. Prije Teta organiziraju se pozdravne ceremonije za duhove kuhinje. Na samu Novu godinu najstariji muškarac u kući poziva pred oltarom svoje pretke da sa ukućanima dočekaju Tet. Za taj dan djeca se oblače u najljepšu robu što imaju. Vijetnamci jako paze da za dane slavlja ne psuju, ne govore riječi koje bi mogle drugoga povrijediti, ne smiju dirati metlu a u goste idu tek kad znaju da je već netko bio prije njih jer biti prvi u gostima nije dobar znak.

-Tibetanci u veljači slave Novu godinu uz gozbu i uzajamna posjećivanja.
-Tamili u južnoj Indiji 21. prosinca i naredna dva dana slave festival Pongal. Tada idu na religiozna hodočašća i ritualno kuhaju rižu.
-Tajlanđani u ožujku slave Trut svoju Novu godinu kada budistički redovnici istjeruju duhove. Ljudi ih za uzvrat darivaju. Na taj dan prinose se žrtve bogovima a ljudi se u prolazu zalijevaju vodom.
-Brazilci, Argentinci, i ostali narodi na južnoj polutki dočekat će novu na plažama. Gdje se organiziraju skupni dočeci sa okićenim jelkama zabijenim u pijesak. A Djed Božićnjak u crvenom kupaćem kostimu i sa obaveznom kapicom daruje djecu koja se igraju u plićaku.
Kad odzvoni ponoća svi veselo uskaču u more na prvo kupanje koje je ujedno i obredno. Tim činom treba oprati sve ono što nije valjalo i početi novu sa čistim duhom i tijelom. Cijela Latinska Amerika uoči Nove godine traži gaćice određene boje. Tako u mnogim dućanima postoje samo odjeli za takvu prodaju. Vjeruje se da na samu Novu godinu treba presvući gaćice da bi bili sretni uglavnom su to gaćice žute boje. U Venezueli je običaj da se na Staru godinu nose stare gaćice ali na samu Novu treba ih brzo promijeniti u žute i to naopačke obučene. Prije su se po restoranima stvarale neopisive gužve u tom momentu. Ali oni su se dosjetili pa preko starih obuku i nove tako da su spremni za ulazak u Novu godinu. Oni koji ne nose žute gaćice nose crvene koje donose sreću u ljubavi. (baš isto kao i Talijani). Argentinci nose roze gaćice dok Brazilci nemaju problema jer njima sreću u Novoj donose bijele gaćice.

-Talijani i Talijanke za Badnji dan i Božić oblače rublje izrazito crvene boje a u zadnje vrijeme i cijela odjeća mora biti u toj boji. Vjeruju da ta boja koja simbolizira Isusovu krv donosi sreću u ljubavi i životu. Talijani najbučnije proslavljaju Novu godinu. Tamo najviše pucaju petarde, jer smatraju što veća buka bolje će zlo pobjeći a samim tim otvorit će se novi čisti put boljim danima. Stoga na kućna vrata umjesto vijenaca stavljaju metlu kao simbol da se na taj dan treba očistiti iz kuće sve što ne vrijedi. Tako često Talijani na samu Novu godinu preko prozora bacaju nepotrebne stvari od namještaja odjeće i sl.

-Nijemci su prvi u 16. stoljeću uveli običaj kićenja jelke. Legenda kaže da je kićenje drvca započeo utemeljitelj protestantizma Martin Luter. Šećući se na Badnjak bio je toliko opčinjen ljepotom jedne jelke da ju je posjekao, odnio kući i okitio ne bi li ukućanima ukazao na ljepotu božjega djela. Sredinom 19. stoljeća prvi su smislili i kuglice koje su do dan danas ostale kao glavni ukras na mnogim drvcima. Silvestrovo i Nova godina tradicionalno se slave u germanskim i romanskim zemljama, dok su ih Slaveni počeli slaviti nešto kasnije.

-U Engleskoj jako paze da se zateknu ispod vijenca od imele. Stari je običaj ako se mladić i djevojka u trenutku otkucavanja ponoća nađu pod imelom da se moraju poljubiti.

-Taj običaj proširio se i u Americi, kao i običaj kićenja božićnih drvca. Godišnje se na američkim plantažama posiječe više od 56 milijuna drvaca. Danski su doseljenici u Ameriku donijeli i svoj lijepi običaj da se na dan Sv. Nikole daruju djeca. 1823. Clement Clark Moor je u newyorškim novinama objavio priču o dobrom svecu koji obilazi domove i djeci dijeli darove vozeći se u sanjkama koje vuku leteći sobovi. Thomas Nast ga je ilustrirao u crvenoj odori obrubljenoj krznom. Od tada sva djeca svijeta poznaju tog divnog starčića. Svake godine se održava proslava na newyorškom Time Squaru. Tada se sa zgrade New York Timesa spušta kristalna kugla. Ta kugla je prvi put spuštena 1907. godine a sastavljena je od 50 trokuta zovu je još i zvijezda nade.

-Na Filipinima se slavi uz obilje petardi i hrane koja se iznosi na ulice i dijeli siromašnima. Najčešće su to morski plodovi i riža. Interesantno je da Filipinci ne slave Sv. Nikolu. Čak ni sam Božić se ne slavi kao u drugih katolika. Njihov najveći blagdan je na Veliku Gospu kad se po mjesec dana u naprijed pripremaju za slavlja i procesije.
Nova godina u svim zemljama svijeta bez obzira u koje se doba slavi simbolizira novi početak. To je vrijeme kad svi želimo bolju budućnost kako za sebe tako i za druge. Stoga taj početak svi obilježavamo na što svečaniji način. Započnimo tako i ove godine ma gdje god bili.


Post je objavljen 30.12.2005. u 11:34 sati.