Marketing
HE's THE REASON I FEEL PAIN; FEELS SO GOOD TO FEEL AGAIN
Da, volim ga. Jebački ga volim. Volim ga toliko da bi najrađe cijelo vrijeme od ljubavi lupala glavom u zid. Volim ga toliko da sam nervozna pa mi dođe da zabijem iglu u ruku. Tako ga volim. Plačem kad vidim njegove oči i plačem dok ga gledam u oči. Znam da mu se nikada neću približiti i znam da ga nikada neću zagrliti. Nikada nećemo biti bliski i nikada se nećemo upoznati. Znam da nisam normalna i znam da me ta neobjašnjiva ljubav čini glupom. Ali ne znam kako se obraniti od nje kada ga VOLIM. Nisam to shvaćala, mislila sam da se mrtvu osobu ne može voljeti. Mislila sam da je to samo neki hir koji će brzo proći i mislila sam da ću ga se brzo zasititi. Ali nije tako. Ja njega jako volim. Onako, baš užasno. I trebalo mi je dosta godina da shvatim da je on čovjek s kojim želim provesti svoj život do kraja. I da je on osoba zbog koje je moj život nekada tako prazan. Njegova smrt prouzrokovala je sate i sate mog plača i bjesnila. Čak i totalne depresije. Ali opet i totalne sreće. Kada ga slušam osjećam leptiriće u trbuhu. Kada ga gledam osjećam leptiriće u trbuhu. Kada ga čujem plačem, kada ga gledam plačem.
Nisam ja baš svoja, to mi je jasno. Jasno mi je da me ova ljubav čini totalno glupom. Možda čak i sljepom. Ne znam kako opisati tu ljubav. To je jednostavno - čudna ljubav. I tako nekako tipična za mene. Opsesivna i potpuna. Tolika da se ne mogu zaljubiti iskreno u nikog drugog. To je ljubav koja me uništava, a opet me ispunjava (mada me on nažalost nikada neće ispunjavati). Ne znam, ne znam kako da ga prestanem voljeti. Jel u mojim očima on je tako savršen. Ima osobnost koju ja želim da moj budući dečko ima, izgelda kako bi htjela da moj budući dečko izgleda, ponaša se kako bi htjela da se moj budući dečko ponaša i oblači se kako bi ja htjela da se moj budući dečko oblači. On je meni sve. Ne znam, previše ga volim.
Ubija me spoznaja da nikada neću biti uz njega i ubija me sve u vezi njega. Osjećam njegovu prisutnost u blizini, ali opet je on tako daleko i ne mogu ga osjetiti. Osjećam ga da je samnom u važnim trenutcima i uz njega nikada nisam sama. Jednom mi je rekao kako da točno sviram solo za Smells Like Teen Spirit budući da su tablature bile krive. Znam da ovo zvuči glupo i opsjednuto. Ovo i je glupo i opsjednuto. Ali ne mogu si pomoći, I love him so much. Stvarno volim svaki dio njega, mada nije bio ništa posebno obdaren, ali to i nije važno. Mislim, jedva da sam uspjela vidjeti SVAKI dio njega. I da nisam kupila taj DVD, ne bi vidjela SVAKI dio njega. Ali ovako jesam, mada je bilo mutno i svakakvo. Uglavnom, ne mogu opisati kolko ga volim i kolko sam opsjednuta njime. Evo nekih slika (s turneje 1994)
Ne znam zašto mi je ovdje tako dobar, ali jednostavno je:
Kažu mi da ja nekada izgledam ovako dok sviram (kao Kurt na ovom koncertu), mada ne pjevam, ja samo sviram gitaru (uvijek se ljutim zbog toga jer je uspoređivajne mene s Kurtom veliki grijeh):
Post je objavljen 29.12.2005. u 18:53 sati.