Zagreb je okovan ledom i snijegom, cestom mile automobili brzinom 3 km/h, pješaci zabundani do očiju bore se sa mećavom... na što li me to podsjeća?
Dobro, možda sam malčice pretjerala - nije sve tako strašno, ali dopustite mi pjesničku slobodu. Jer ako budem čekala da Hrvatistanom zavladaju takvi uvjeti nikad vam neću do kraja ispričati priču o Galadriel (ili barem o tom kakva sam nekoć bila). Ali morate shvatiti koliko mi se teško prisjećati pakla Helcaraxea.
Ali krenimo redom.
Nakon gnjevnog Feanorovog govora u Tirionu na Tuni (gdje sam, kao jedina od žena, sudjelovala u odlučivanju) i žalosnog rodoubojstva u Alqualondeu (u kojem nisam sudjelovala a prekasno sam stigla da ga pokušam zaustaviti), Noldori su ukrali (iako neki od mojih sunarodnjaka radije koriste riječ - posudili) bijele lađe telerske i otplovili iz Amana.
Post je objavljen 29.12.2005. u 18:24 sati.