. : 1 : .
Negdje u poznatom Svemiru...
- Hej, Miro, moram u WC na jednu veliku - prozbori nakon duge šutnje Krešimir.
- Da? - nezainteresirano će Miro - OK, samo ti odi, ja ću tu... - promrmlja, gutajući zadnje riječi.
Mučili su ih problemi s komunikacijama, tj. Miru su mučili, pa nastavi buljiti u monitor prekapajući brdom opcija koje je nekoć sve znao na pamet. "Da se bar ne mijenjaju tako često", znao je pomišljati.
Krešimir se iskobelja sa stolice i poprilično nonšalantno odšeta iz pilotske kabine. On se nikada nije brinuo. Napokon, kome će vjerovati ako ne najnovijem autopilotu i vlastitom kopilotu.
Zapravo, obojica su piloti i rade naizmjence, sa istim zapovijedima odozgo, no Krešo voli nervirati Miru nazivajući ga kopilotom za vrijeme svoje smjene što ovaj stoički podnosi. Štoviše, nakon nekog vremena, Miri je postalo drago. Dobro je obavljao obje uloge, odgovorno i savjesno, kao i uvijek, a kako Miro uživa radeći stvari koje mu dobro idu, uživao je i sada, pridajući možda i previše važnosti nečemu tako uobičajenom kao što su smetnje u komunikacijama.
- Vrti, vrti, zvijezdo mala, pulsa-aaaj - stane pjevušiti Krešimir odgurujući se hodnikom prema sanitarnom odjeljku,
- reci mi gdje sa-aaam, u ovom oblaku od dima - naglo završi i s rukama u rapperskom "ja sam rapper i baš sam si kul" položaju nastavi lebdjeti hodnikom, lagano se okrećući oko svoje osi.
Glavom mu se vrtio film iz filma koji su gledali prije par dana na filmskoj večeri dok su još uvijek sjedili čvrsto na zemlji, u filmskoj dvorani filmskog kompleksa Filmograda gdje se ljudima koji vrte raznovrsne filmove u glavama prikazuju filmovi iz različitih filmskih središta što filmofilima zadaje velike probleme oko toga koju će filmsku večer posjetiti i hoće li se film na filmskom platnu podudariti s filmom u njihovim glavama jer film je film, ma kako filmski to zvučalo. Film.
... djeco, bit će još...
Post je objavljen 29.12.2005. u 16:44 sati.