
Zdravo svima!
Evo pao nam i je i prvi ovogodišnji PRAVI snijeg. Uvijek se jednako veselim toj bjelini koja kao da zavije cijeli svijet u spokoj i čini nas mirnima iznutra ma koliko god ustvari bili živčani i nervozni.
I dok neke moje kolege blogere puca agresiva i nervoza, ja sam sretan i cijeli dan pjevušim ko ptičica. Doduše, ne pjesme koje bi ptičice pjevale nego neke svoje. Uglavnom, imate ih tu sa strane pa si pročitajte malo.
Zašto sam uveo i tu rubriku: SONGS OF MY HEART? E, pa, zato jer sam sretan i jer me netko napokon čini najsretnijim čovjekom na svijetu.
Svaku pjesmu koju sam stavio sa strane osjećam i želim da znate bar na neki način shvatite kako je to.
U ovih par dana mi se nije ništa značajno dogodilo. I dalje svaki dan po više sati (čitaj 7) chatam sa mojim micekom puffastim i svakim danom ga sve više želim vidjeti, dotaknuti, zagrliti, poljubiti… Da, uskoro će i taj dan. Za tjedan – dva će doći u Zagreb i ne mogu vam ni opisati koliko to iščekujem. Jest da ćemo vjerojatno bit zajedno samo dva – tri dana ali će to biti dva – tri jako sretna dana za mene. Provodit ćemo što više vremena zajedno jer smo to oboje zaslužili nakon svih onih sranja koja su vam poznata.
Eto, toliko od mene za danas!
Pusa svima!
Post je objavljen 29.12.2005. u 15:42 sati.