evo bozicni blagdani su za nama, i moram priznati, bilo je kratko, svrhovito i slatko :) (ovo potonje odnosi se naravno na kolace :)
ne mogu reci da spadam u skupinu vjernika, no volim bozicne obicaje. na polnocke odlazim vise manje cijeloga zivota. u pocetku to je bila zabava - ide hrpa frendova zakaj ne bi i ja, a onda sam "kao odrasla", pa poceh i slusati sto govore propovjednici.
kako nismo svi stvoreni da budemo veliki govornici, tako je i sa svecenicima, jer na kraju krajeva, ipak su i oni samo ljudi, sa svim vrlinama i manama koje imamo i mi "obicni" smrtnici. jedne godine cijela propovjed bila je pokvarena jednim slucajnim lapsusom. umjesto da crkvu nazove jednom od uobicajenih fraza "bozja kuca, kuca jaganjceva, kuca isusova" itd, svecenik je rekao "i tako se mi na ovu svetu noc okupismo u kuci vola i magareta". i kako nakon toga uopce slusati sto dalje govori, kad ti je na pameti da si ti zapravo u kuci vola i magareta :)
no nisu uvijek propovjedi lose, ima i vrlo zanimljivih. ove sam godina bila u crkvi sv. martina koju drze salezijanci. svecenik koji je drzao misu, govorio je vrlo zanimljivo o necemu sto je za mene smisao bozica - obitelji.
zamislimo hipotetsku situaciju u kojoj imate trudnu zenu koja s muzem trazi stan. vecina stanodavaca ne zeli takve "mlade" obitelji, jer su djeca - problem?! nadalje, buduci ce godinu dana biti na porodiljnom dopustu, takva mlada obitelj ne moze niti dobiti stambeni kredit jer nisu kreditno sposobni. kakva im je perspektiva? losa, ako nesto ne promijenimo u sebi i oko sebe.
vozim se tramvajem i na stanici stoji zena s kolicima u kojima je maleno djetesce. 5% ljudi pomoci ce joj svladati prepreku zvanu "ukrcaj mame s bebom i kolicima u tramvaj", dok ce ostali sa zanimanjem pratiti njene zonglerske sposobnosti, kojima pokusava sigurno drzati dijete u narucju, dok istovremeno ubacuje kolica u tramvaj. zivcane babe s cjelogodisnjim pmsom, te nehebicom isfrustrirana muska populacija uzvikuje "no, gospodjo, hocete li vise uci u tramvaj, nama se zuri" nitko od te prijezira vrijedne skupine zivcano frustriranih nije niti prstom makla da bi zeni pomogla. mladic na tramvajskoj i ja koja sam izasla na straznja vrata pomogli smo mami da se ukrca u tramvaj. nase dobrocinstvo nagradjeno je zatvaranjem tramvajskih vrata i nasim ostankom na stanici, dok su nas prijezira vrijedni putnici nagradili podrugljivim smjeskom koji je govorio "koje ste vi budale, sad ste ostali na stanici, smrzavajuci se i cekajuci slijedeci tramvaj umjesto da ste ostali s nama na toplom"
vecina medju nasom hvale vrijednom populacijom reci ce "pa tko joj je kriv, kaj nije muz isao s njom. sve te emancipirane zene bore se za svoja prava, pa kaj se onda bune" ma dovraga, bunit cu se, ako treba i grist vas sve oko sebe, sebicne, samozive i jadne ljude koji osim vlastitih masnih dupeta ne vidite prst pred nosom. argh!
jedan od velikih ruskih pisaca napisao je "svaka sretna obitelj je ista, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj nacin". znaci li to da je sreca nesto sto se treba skrto skrivati u zakljucanoj skrinji, ili jednostavan cin ljudskosti moze usreciti nekoga vise nego da si mu podario skrinju s blagom? moze li novac kupiti srecu? moze li novac zamijeniti obitelj? moze li novac nadomjestiti toplinu obiteljskih veza? moze li novac kupiti bliskost?
no vratimo se natrag bozicu....
ove godine sto zbog ljenosti, sto zbog divljeg radnog rasporeda, bor okitismo dan iza stefanja. mama i ja izborismo se s nasim 33 godine starim borom kojeg izradise, a tko drugi, do marljivi kinezi. imali smo mi u ovih 33 godine i pravih drvaca u drvenim teglama, koje smo nakon raskicivanja sadili po sljemenu i obliznjim sumama, no ovaj umjetni boric, nekako je obiljezio moje cijelo djetinjstvo. staklene kuglice svih oblika i boja, skrivaju se brizno umotane u salvete i svilene krpice. koje li ce odabrati za ovu godinu, pitaju se sigurno. plavo bijela kombinacija uvijek pali kod mene, no ne htjedoh nametati svoj izbor. mama je izabrala upravo ono sto mi na umu bijase - plave i bijele kuglice, mat i sjajne, prosarat cemo keramickim figuricama snjegovica, djeda mrazica, misica, staklenim pahuljicama, gljivicama.... u zaru naseg kicenja, vremesni bor se nakrivio. ne samo da se nakrivio, vec je izgledalo kao da zeli leci i malo otpocinuti, jer mu je teret kuglica postao pretezak.... zlo i naopako. sto sad? nas labilni bor odlucio je prkositi gravitaciji i dokazati da on moze stajati i u vodoravnom polozaju. nakon borbe s gravitacijom i njegovom tvrdoglavom ustrajnosti da legne, uspravili smo ga i ustanovili da nam fali jedan sicusan detalj - lampice. a joj, pa sve nam naopako krenu. uz malu potragu, i zmijoliko vijuganje, lampice se nadjose na boricu :) i sjaje, zmirkaju, namiguju, zloce male :)
neuruceni pokloni nadjose svoje mjesto pod borom, cekajuci da ih oni kojima su namjenjeni raspakiraju s veseljem otkrivajuci njihov sadrzaj. vidjevsi kako sve izgleda poput slike iz sladunjavih televizijskih reklama, sestra se samo nasmijala.
ma kako naopaka i cudljiva bila moja obitelj, moja je takva kakva je. nisam ju trazila, dobih ju rodjenjem, no sva dobra i zla laksa su kada ih dijelite. sve suze i smijeh lakse se dijele s obitelji.
bozic bi trebao biti obiteljski praznik. dan kada sve uzurbano zaposlene obitelji nakratko stanu, sjednu i zajedno podijele smijeh, misli, razmisljanja....
znate ono kad kazete "svako dobro ti zelim". da da, bas to. ta recenica ne vrijedi ni prljave bljuzge uz cestu ukoliko ju ne mislite i ne zelite od srca.
stoga svima vama, poznatima i nepoznatima, crnima, bijelima, zutima, zelenima, tockastima, prugastima, cupavima, celavima, bradatima, mrkima, nasmijanima, tuznima, usamljenima, drustvom okruzenima, obiteljima, razdraganim djecjim srcima, ma svima vama
zelim svako dobro u ovoj godini na isteku i slijedecoj koja tek dolazi :)
Post je objavljen 29.12.2005. u 14:09 sati.