Potakla me Helix u svom postu o fritulama (i slika je njezina) na neka razmišljanja o dijalektalno-jezičnim zbrkama sasvim određenoga tipa do kojih može doći u komunikaciji između Istrijana i sugovornika preko Učke... Već i same fritule su dosta zgodan materijal za nesporazumijevanje. Recimo, pitate nekog iz Labina što sprema za Božić, a on (ili ona) kaže da sprema mlince ili blince... e, sad bi neki cro-unitarist oduševljeno uskliknuo kako eto dokaza kako smo svi mi isti, jerbo i Istrijani spremaju puricu s mlincima... jes, klinac! Labinjanima su mlinci ili blinci (kako u kojemu selu) isto što i fritule Istrijanima zapadno od rijeke Raše...
I sad, zamislite da se nađete na nekoj seoskoj fešti negdje na Labinšćini, i domaćica vam ponudi mlince (odnosno - fritule), i u želji da pohvalite njezin trud kurtoazno pripomenete: "Uuuu, šjora, kako vam je krasna i slatka ova vaša fritula!", a kad ono - zaradite šamar od domaćice, ili u gorem slučaju, kacot od njenog muža. Naime, fritula ili fritulica je u nekim mjestima Labinšćine pučki naziv od milja za žensko spolovilo. A da. Sada znate što zapravo znači kad Istrijan tepa svojoj dragoj: "Fritulice moja!".
Bilo je, u stvarnom životu, svjedočio sam im, zgodnih zabuna i nesporazumaka između prekoučkarskih i istarskih sugovornika kada je komunikacija nenadano i neželjeno skretala u područja lascivnosti. Recimo, slučajno odabrani Purger dobrohotno bi slučajno odabranom Istrijanu pripomenuo: "Joj, kak vi u Istri imate lepe puce!". Učinak takvoga obraćanja međutim školski je primjer komunikološkog teorema koji kaže da stvarni sadržaj poruke nije onaj koji je poslan, nego onaj koji je primljen. A u ovom konkretnom slučaju, treba znati da puca u Istri ne znači isto što i u Zagrebu. U Istri je puca dijalektalni naziv, i to ne od milja, za muški spolni organ. I sad, kako da dotični Istrijan shvati dotičnoga Purgera?
Nakon takvog nesporazuma i eventualnog crvenila, obično slijedi isprika, nešto u stilu: "joj sorry, mislil sam na cure". I eto novog nesporazuma, jer u Istri je cura također nešto drugo nego u krajevima preko Učke, naime, tako se na poluotoku u dijalektu naziva tava, onakva u kakvoj se peku palačinke. Iznervirani će purger onda pitati: pa kako k vragu i u Istri zovete djevojke, mlade žene? No, tu jedinstveni odgovor neće dobiti, jer jedinstveni pojam za djevojku iz arhaičnih dijalekata i lokalnih govora naprosto u Istri nije ušao u moderni žargon današnjice, kao što ušli jesu izrazi poput puca i cura. Buzećani djevojku zovu dikajina, Žminjci za mladu ženu kažu malica ili mladica (ovo vam je poznato iz pjesama Gustafa, ako nikako drukčije), itd., svatko će se u tom nazivanju snaći prema mjestu, vremenu i prilici. No, jedan drugi pojam kojim ću zaključiti priču o bezobraznom istarskom dijalektalnom nazivlju, modernizirao se i raširio po cijeloj Istri, a riječ je o glagolu kojim se označava seksualna radnja, kopulacija. Taj glagol u infinitivu glasi brusiti, a znači isto što i riječ koja se u hrvatskom jeziku udomaćila još otkako je zapisana u Vinodolskom zakonu, naime riječ "jebati" (da prostite). Pravo je čudo da se nitko još nije domislio u literaturi poigrati fritulama, pucama, curama i brusidbom. Ali nikad ne reci nikad.
Post je objavljen 29.12.2005. u 14:06 sati.