Voljeti u strahu.
Voljeti, a ne biti voljen, isplati li se?
Strahu se predati
zbog neobjašnjivo velike ljubavi.
Zašto ne osjecaš koliko i ja.
Zar je to toliko nemoguce
ili zar jednostavno to ne želiš?
Stvarno te volim, ali pitam se vodi li to nekuda, želiš li da traje ili je to samo
tvoja igra?
Ili pak, ja jesam voljena,
a ni ne znam to!
Ali zašto to ne pokazuješ rijecima ljubavi, iskazima strasti.
Zašto uvijek kad sam s tobom imam neki osjecaj da me se sramiš.
Da razmišljaš kako bi ti prekid bio olakšanje.
Zato jedini, zato volim u strahu, strahu od prevelike ljubavi,
protiv koje ne mogu ništa, jer te vec volim više od vlastitog života,
ali i u strahu od napuštanja, što necu moci podnijeti,
jer se srce više nece moci oporaviti...
Oporaviti od boli...
Dokaži mi, dokaži mi i nemoj prestati dokazivati da me voliš jer to mi treba,
treba neizrecivo rijecima.
Ali radije nemoj, nemoj ako nije iskreno...
Samo znaj da te volim u strahu, a da to nije ugodno,
jer nitko ne voli živjeti u strahu od ostavljanja
***
Post je objavljen 26.12.2005. u 14:14 sati.