Vecina ljudi ima sve sto pozeli.U Hrvatskoj i u drugim zemljama ima prilicno dosta ljudi koji imaju dobro ili pak odlicno kao iz snova materijalno stanje.Mozda imaju sve al opet nisu sretni.Dosta ih je usamljeno iako mogu si priustiti sve sto se moze kupiti.A oni koji nemaju novca na bacanje imaju nesto jako jako vrijedno.Prvog,postenog i iskrenog prijatelja.Ljubav neke osobe ne moze se kupiti novcem,tako mislim ni da se pravo prijateljstvo ne moze kupiti novcem.Neke ljude mozes kupiti..ali to nisu pravi prijatelji.Njima je namjera samo da im kupujes i poklanjas nesto.A to da si usamnjen ne znaci im nista.Ako je pravi prijatelj nece te napustiti u nevolji,boli,samoci i tugi.A ako nije pravi frend pravit ce se lud ili ce izmislit da se dogovorio s nekim za pice,il mora ic kuci i sl.
Ovo nisu jedini primjeri kad je covjek usamljen a ima sve sto pozeli.Malo je onih koji svoj novac zele trositi i na svoje najdraze,mislim prijatelja/icu,decka,curu i dr.Neki neznaju gdje ce s novcem pa daju u dobrotvorne svrhe,za domove,bolnice,a neki cak i za zivotinje.
Ja mislim da nije vazno koliko ko ima nego je vazno kakav je tko iznutra.Ni vanjski izgled ni materijalno stanje nije vazno,nego ono kolko ko zeli pomoci i biti dobar frend.Imam dosta frendova i frendica ,a najbolja frendica je stvarno najbolja.Bilo je ove godina dosta dana kad mi je bilo tesko i kad mi je trebala necija potpora ona je uvijek bila uz mene i tjesila me.jednostavno takve osobe kao sto je ona tesko je naci...
Post je objavljen 29.12.2005. u 13:46 sati.