dragi citatelji, zivot mi se pretvara u nocnu moru... ponekad pozelim da se nisam rodio... da mogu otici sto dalje od svih koje znam, da se izvucem iz ovog gubavog tijela, da mogu ... ali ne mogu... smatram se ''ja sam obicno smetalo svijetu i on meni''... i htio bi prekinuti sve muke i brige, ali ne mogu, osudjen sam na njih... proci ce s vremenom (min mjesec dana) a to tad samo trebam izdrzat i nadam se da ce proci...
iako imam veselih postova, ovo me muci svaki dan sve vise, i gomila se... a moja sposobnost 'gutanja' tih problema je sve veca.... =(
tako da se sad upravo zbog toga ostavljam pisanja bloga, jer nemam vremena niti citati damn blog... nisam ocekivao da cu moralno pasti ovako nisko. niti da zivot moze biti tako tezak, ali kad stisne stisne...
mozda uleti koji post tu i tamo. a ako uleti vjerojatno ce ga Sonja napisat ! fala sonja na podrsci.. i drugoj sonji... (e da je onako svaki dan;) ...
vi koji jedva cekate post, pucajte komentarima ,ali onima bez podrske... jednostavno ignorirajte kako se osjecam i pisite normalno, veselo...
velika pusa curama (sonje, lady, sve koje citaju i koje volim na bilo koji nacin)... držte se, život katkad zna biti 'real 'bitch' ...
i eto jedna, od dm-a naravno ... koja ce, nadam se, pomoci svima u ovakvim sitvacijama.....