Pregled posta

-Sutra, oče, valja mi mrijeti. Tako je sudio Bog. Ne marim. Slava mu, ja umirem prav, i Bog je pravednik, ufam se, doći ću k njemu. Oprosti mi, duhovni oče, da sam tebe pozvao u tom času gdje me nuđaju zadnjom krvavom čašom. Tebe sam htio imati uza se u zadnjem gorkom hipu, jer moje srce stoji pred tobom kao otvorena knjiga. Ti čitaj i sudi jesam li kriv? Ali ovo srce koje mi hrlim kucanjem broji zadnje trenutke, ovo srce mi šapće: Grešnik si, svi su ljudi grešni, ali nevin ćeš gubiti glavu jer si tražio pravicu, a krivica te ubi. Da - reče sužanj skočiv na noge, i lanci mu zveknuše - Bog mi je okrilio dušu da poletim do zvijezda, Bog mi je dao žarko srce da osjećam svaku suzu, svaki uzdah puka iz koga sam nikao. Ljubim taj puk koji me rodi, ljubim grudu koja me hrani, a to mi je smrt. Pa kad se je prevršila čaša suza, kad je uzdah narastao do bure, tad podigoh puk na svoja krila, tad digosmo pest na lažnu gospodsku pravdu. Propasmo. Ubi nas naše pouzdanje, ubi izdajstvo vlastitih ljudi. Prerano smo došli. Još nije mladica dorasla do stabla. Ali vrijeme ide kao vječita struja, a iza gustog mraka budućih dana trepti mi zvijezda, spas mojega puka. Razom će vječna ruka izravnati sve sinove čovječje, a što je jednomu pravo, neće drugomu krivo biti. Evo, ta vjera mi je pred svijetom grijeh. Oh, eto im glave, neka kliče njihova pravica, nek me navija na muke. Da, luda bajka klevetat će svijetom da sam zlotvor, izrod plemena ljudskoga, ali poslije vjekova, kad sunce pravde rastjera maglu, reći će svaka poštena duša: Poštenjak je bio, slava njegovoj pameti! Nu pustimo zemlju, prema nebu lebdi mi duša...