odgovor je - kapibara (hydrochaeris hydrochaeris).
još ga zovemo i vodenprase iako nema nikakve veze sa svinjama - osim toga da su oboje sisavci.
kapibare imaju masivno tijelo, veliku glavu sa tupom njuškom, kratke noge i jako mali rep. može težiti i do 80 kg, naraste do dužine od 100 do 130 cm, te visine u ramenu oko 50 cm. ženke su krupnije od mužjaka.
zamorci su im najbliži rođaci, kako genetski tako i konstitucijski.
žive u skupinama od po 20-ak jedinki kojima je uvijek dominantni mužjak na čelu. hrane se vodenim biljem, pare se u vodi i sve fiziološke potrebe obavljaju u vodi, i to sve većinom noću (kako bi se zaštitili od grabežljivaca (jaguari, kajmani) te glavnog neprijatelja - čovjeka).
mladunce ipak donose na kopnu i to nekoliko puta godišnje. ukupno ženka donese 2-8 mladunaca, a o njima se brinu sve ženke iz skupine, a ne samo majka.
odlični su trkači i plivači. dobri su i kao ronioci. rone tako da začepe uši i nosnice.
žive oko rijeka, jezera, močvara i ostalih vodenih površina južne amerike, na području istočno od anda, sve od paname pa do sjeveroistočne argentine.
kapibare imaju izuzetno zanimljiv način glasanja i sposobni su proizvesti puno različitih zvukova, uključujući lajanje, zvižduke, predenje, roktanje i coktanje.
u južnoj americi meso kapibara se jede.
po okusu je između svinjetine i ribe, te se u nekim zemljama jede za vrijeme posta.
naime, iako zdrav razum govori da je kapibarino meso upravo meso, kao i meso krave ili svinje, ono za katoličku crkvu ima status ribe, te ga je zbog toga dozvoljeno jesti za vrijeme posta. takav status mu je prije dvjestotinjak godina dao vatikan i to na zahtjev venecuelanskih katolika.
osim na tanjuru, kapibaru možete držati i kao kućnog ljubimca. baš kao i pas, kapibara može naučiti razne 'trikove' (sjedi, lezi..).
žive prosječno 8 - 10 godina, u ZOO vrtovima do 12.