Pregled posta

Idila i kako ju steći

Snježi,što se obično u najpatetičnije doba godina i očekuje. Ode nam uskoro godina na ispostavu računa nekome ko godinama već ispostavlja račune. Nadam se da neće dobiti više od 12 udaraca bičem. Za svaki mjesec po jedan je taman, ali da ju se dobro ošine.
Ajde, bar za Božić nije harao neki tsunami, kao prošle godine.
Koliko malo nam treba da budemo sretni,a koliko nam baš to malo uvijek nedostaje ,
reče jednom Ivo Andrić.

To je prastari sistem kako su smirivali pobune u zatvorima, baciš bundžiju u samicu i onda on poslije bude presretan u običnoj ćeliji. Na to me podsjećaju ove kreteneske božićne čestitke koje haraju e-mailom, i u light verziji smsom "budi sretan ako imaš krov nad glavom jer spadaš u 17 posto onih koji ga imaju itd itd itd...". Ljudi nemojte,to je mentalitet kmeta. Budi sretan jer imaš obje noge jel neki imaju jednu. Točno, ali kakva je to glupa želja?
Raspjevane sobove još mogu podnijeti,kod anđela se već nakostriješim, ali instant poruke me blago iritiraju. Pogotovo kad me se sjete ljudi koje nisam vidio kusur godina. Forwardiraju poruku svima sa mail liste: tamo neke kolibe u snijegu, djed mrazove s facom mesara u penziji, virtualne kuglice za bor da sve blješći, i nadasve stereotipne želje. Gle, ja nemam ništa protiv da mi čestitaju Božić, ali ono...ako vam je stalo nazovite,ili što ja znam, još bolje javite se neki drugi dan, i ajmo na kavu,pivu,šegu. Zapravo, ja sam još gori, jer se ne javljam ni ja, ali bar tu činjenicu ne zamaskiram prigodnim željama. Stvarno što nam se dovraga događa? Gdje se samo zametnemo tijekom godine? Zašto stalno smišljamo neka glupa opravdanja ? Ko nam krade to jebeno vrijeme? Vratite mi moje tulume ,za boga miloga!!!!

No,da ne bi netko mislio suprotno,ja zapravo volim Božić. Pogotovo kad prođe. Volim i stvar Last Chrsitmas George Michaela koju iz neobjašnjivih razloga vole svi, ali to već drugi par opanaka, iako nikad nisam imao ni prvi. A još više volim "Thank god is not Christmas" od Sparksa, ali to će vam dmj bolje objasniti.

I zato uleću pametniji od mene da pojasne:

-Tata,jesi li sretan što je prošao Božić?
- Jest,sretan sam
-Što je u stvari Božić?
-Ništa. Božić je sjajan. Od svih žalosnih i glupih stvari on je možda najdivniji,ali je žalostan i glup. Velikom dijelu ljudskog roda bit će potrebno dugo godina da ga se oslobodi.
-Zašto onda kažeš da je sjajan?
-To ti je način izražavanja. To je apsolutno najizopačenija svetkovina koja postoji.
-To je Kristov rođendan?
-Jest,ma tko on,do vraga,bio, ukoliko se govori istina, za koju sad nemam namjeru,da sebe gnjavim da ti pripovijedam.
-A zašto nemaš?
-Zato što sam cijeli dan pio,a nije ni važno.
-A što je istina?
-Pa,tko god on bio, nije se rodio onda kad se rodio,ako možeš pratiti što govorim. Rodio se kasnije i to njegovo drugo rođenje neprestance se događa svake godine, a sada mi je sve to pomalo i dojadilo.
-Jesi li ti pijan?
-Pijan sam,ali ne onako kao što vidiš pijance u kinu i slično. Morao sam nešto popiti, jer je dan poslije Božića i zato što su ljudi navraćali. Vidio si ih. Samo pogled na njih tjerao me da pijem.Oni su izgubljeni,eto to je,ali sam i ja izgubljen,a ako ti nisi,i ako njihova djeca nisu izgubljena, bit ćeš uskoro, a isto tako će biti izgubljena i njihova djeca.
-Što nas je briga,tata?

William Saroyan "Tata, ti si lud"

Eto vam, sva ljepota ovog svijeta uvijek je u nekom paradoksu. Slažem se se s Saroyanom -Božić je lijep i glup u isto vrijeme, ili je možda baš baš zbog svoje gluposti lijep. A ako je glupost neuništiva ,kao što reče onaj naziv ploče pulskih olinjalih rokera, onda ni za Žićbo nema frke.

I što bi vi sad za kraj da vam ga čestitam možda? A zbilja svašta od vas...

Pa imate Houru za takve stvari. I Narodni radio. I Benedikta u onom blentavom hermelinu.I Ivicu Todorića i. I Matka "al mi se dupe priljepilo za kauč", big brother favorita. I okvire Tarika Filipovića. I unjkastog Bozanića. I filmove u kojima se zli poslovni čovjek pretvara u dobrog tatu za 67 minuta badnje večeri, i još stigne okitit bor. A na štefanje valjda opet vadi mast onima ipod sebe. Imate i poštara kojem ćete za čestitku morat dat napojnicu ili bar rakijicu. Prodavače katoličkih kalendara,inaksatore tv pretplate,dimnjačare i lažne prosjake. Imate kolegicu s posla koju ne volite pa se s njom kiselo izljubite. Imate i kolegicu koju volite,i s kojom bi se rado izljubili i malo žešće, al vam je crnjak to priznat. Imate tetu u Munchenu koja će vas nazvat,na vašu žalost. Imate klasičnu čestitku poštom iz Ivanić grada ili Perušića,jednu jedinu koju još primate,iako niste sigurni od koga. Imate dosadne domjenake s dobrim vinom i lošom hranom,i puno lažno opuštenog preseravanja. Imate klinca u susjedstvu,kojem bi rascopali glavu samo da nisu ovi dani,jer baca petarde. Imate susjeda Štefa. Imate susjeda Juru. Nemate susjeda Bobana jer se prije 15 godina preselio u Leskovac, i to ne hrvatski. Imate poruke mira na sve strane,jedino što nemate malo mira za sebe. Uostalom imate i bezbrojne retardirane mailove...

...i još vam samo ja falim


No dobro, dobro, da ne ispadnem najveći namćor. Sretno ljudovi...namah u novoj, i eto dočekajte ju nekako vako...




P.S- Ja ovu godinu uopće ne bi bičevao u nekom čistilištu za protutnjale godine, jer mi je bila najbolja u unazad priličan broj godina...a u našim sjećanjima intimne povijesti ionako imaju prednost nad općim. Znači, mirno počivaj 2005....

Post je objavljen 28.12.2005. u 10:38 sati.