Kako se bliži kraj ove godine, koja je za mene u poslovnom smislu (uf, kako to napuhano zvuči) bila odlična, privatno tako-tako, a globalno who-cares, tako je došlo vrijeme da napišem svoje novogodišnje rezolucije. Ja sam jedna od onih koji to ekšli rade, a objašnjenje je jednostavno – neke težnje i planovi za budućnost nam svima trebaju, a lakše mi je kada odredim datum početka. To je ona od-ponedjeljka-sam-na-dijeti metoda koja se u praksi pokazala uspješna kao plan i program HČSPa, ali čovjeka veseli. Ipak, ideju mi je u zadnje trenu odgurala u bespuća zaboravljenog jedna komunjara (ovisnica liječena u komuni) čiji mi je desktop mobitela otkrio cijeli novi trend u Hrvata – a on se zove nacionalizam.
Za početak odmah da razgraničimo patriotizam s nacionalizmom, odnosno domoljublje s „prekomjernim isticanje prava, težnji i vrijednosti vlastite nacije, često na račun drugih etničkih skupina i nacija“, kako kaže moj Hrvatski enciklopedijski rječnik iz Jutarnjeg. Ovo što sljedi nema veze s domovinom, nego s... ne znam niti sama s čim. Valjda s nečim ima.
1. Vjerojatno znate što je MMS. Vjerojatno na mobitelu imate infrared, možda čak i plavo-zubalo. Ili barem USB kabel kojim ćete svoj mobilni uređaj spojiti s računalom. A sljedeći koraci su laki – nabavite sliku uhićenog nam generala i postavite je za desktop. Ako ste pak informatički ograničeni do te mjere da ne znate obaviti taj složeni prijenos podataka, lako možete svojom kamericom mobitela uslikati Antu u nekim novinama. Ali nemojte ostati na tome – stavite sliku i na desktop kupćnog računala, onog u firmi, neka iskače iz paštete poput Jadranke na zadnjim predsjedničkim izborima. Tko to ne napravi, Hrvat nije!
2. Slika Ante obavezno mora ići s CD-om (sprženim, pobogu, tko još danas kupuje CD?) Mate Bulića. Thomspon i Škoro su ipak čitavu ligu iznad. Razlog zašto se sluša taj piroman koji nije zapalio pola grada, već sanja o paljenju šume u Hrvata, jest što je on Hrvat pa nas nitko neće optužiti da slušamo srpske narodnjake. Naravno, u autu je skriven i CD s Cecinim najvećim hitovima, ali to je samo za trenutke kada se stvarno opustimo.
3. Kako se nalazimo u trenutku kada se povijest Hrvata piše zlatnim slovima, nije na odmet podržati i tu akciju te poster sa slikom Matka staviti u okno. Naime, čini mi se da će Klub najvećih hrvatina, čija vrata čuvaju Demetori poput zloglasnog Azkabana, povećati se na tri člana. Tako će se pokojnom nam predsjednike i Rojsu pridružiti i Matko. (prezime je potpuno nebitno jer on je jednostavno Matko, kao što je i Jole jednostavno Jole) A moja nostradamusovska duša može već sada proreknuti da će prsten i zlatni lanac postati hit u bližoj nam budućnosti.
4. Od šahovnice kao ultimativne frizurice sezone ne odustajem lako, ali ako ipak imate prostornih problema s iscrtavanjem svih 25 polja (skrušeno priznajem da sam morala guglati da otkrijem koliko polja ima grb), može se iznimno dozvoliti istetovirano slovo U ili eventualno G. Pitate se kakve veze ima U s G ili G s U– ali zar je bitno? Glavno da se hrvatsvo vidi na kilometar (onima kojima ćete pokazivati intimne dijelove, bar).
Točka 5. ostaje otvorena za prijedloge i sugestije, obzirom da s gađanjem odbacujem sve nametane kriterije vrijednosti, pa tako nisam baš potpuno upoznata sa svim trendovima neonacionalista u Hrvatskoj.
I da se odmah ogradim od napada onih žednih krvi, neka ljudi izražavaju svoje želje, težnje i pripadnost kako žele, ali neka mene ne guše time!
Post je objavljen 28.12.2005. u 10:46 sati.