Što reći, bilo mi je nakon dugo vremena jako dobro vani! Išlo se standardno, najprije u 5icu u kojoj je bila tolika gužva da se nisi mogao kretati, a tek je bilo 22 h. Šanse da nešto na miru popiješ u toj gužvi su bile još manje, konobari su imali pune ruke posla, a rulja je nestrpljivo čekala svoja pićenca! Bili su neki koktelići na partyu, ali mi ih nismo ni vidle. A kak i bi kad smo česale apsenta! :-) Otišle smo u Ledi, naručile si pijaču i smjestile se u neki mirniji kutak, u blizini wc-a :-) i čekale da alkohol učini svoje. :-) Cure su me nasmijavale svojim smiješnim ispadima, kao npr. Lana: Čekaj da si stavim sjaja na usta( umjesto sjajilo)! Onda nam se pridružila Vevač pa smo zajedno nazdravile za nas maturantice, i za maturalac… DJ je baš puštao zakon španjolske pjesme koje su se puštale na Hacijendi pa me to asociralo na maturalac. U jednom trenutku je naišao moj susjed, pa sam mu htjela čestitati Božić. To sam izvela vrlo nespretno, jer sam rukavom zakačila Lanin Tuborg, na što se ona izderala na mene:''Viki, matere ti!!!!'' Dok je vidla da šteta nije bila velika i da se nije puno izlijalo , ohladila je malo i sve je dalje bilo ok. Nakon Ledija vratile smo se opet u 5icu, a posle pola noći smo odlutale do Playboya. Naravno, naplaćivali su upad i stavljali nam fluorescentni žig na ruku, ko stoki!! :-) Al nema veze! Sve u svemu, bilo je ludo i ovaj put vani! Baš mi je drago da se u Virju mogu nekak najbolje zabaviti, jer sam tu doma i sve mi je poznato. Ne moram se brinuti za prijevoz, kao dok odemo u Kc il nekam dalje, nego sam doma za 5 minuta. U pola 6 sam došla kući…i baš krasno što me tata dočekao!
*** Jedva čekam Novu!!! Još samo 3 dana,jeeeeeeee!!!! Razmišljam o novogodišnjoj želji…hm…koja bi mogla biti--ŕ da malo popravim ponašanje…da si život sredim što bolje mogu, i da ne budem depresivna, da izbacim iz glave sve loše misli i pobijedim strahove… Kad bi to barem bilo samo tak. Kao da je promijeniti si život jednako oporavku od neke bolesti… Neznam…trebala bi biti zadovoljna s onim što sam dosad postigla, ali takva sam da uvijek hoću još nešto više, nešto nemoguće. Kako da tome konačno stanem na kraj?!?
***Ponekad se desi da nije baš sve tako ''nemoguće'' i da se većina problema može riješiti-na razuman način!
VELIKI POZDRAV OD MALE ZLOČESTE ALKIĆKE!!!!!
PUSA
Post je objavljen 28.12.2005. u 00:21 sati.