
Na ponoćki, svećenik je u propovijedi govorio o tome kako je Bog želio naslikati bogatstvo koje se u Njemu nalazi.
Naslikao je Svoju snagu i tako su nastale planine, zatim je svoju bezgraničnost naslikao kroz nebo. Poželio je naslikati ćistoću i tako je nastala rosa.
I Svoju nježnost je Bog htio naslikati i tako je nastalo cvijeće.
Na kraju je Bog htio naslikati i svoju ljubav. I tako je nastao čovjek.
I od tada, kada Bog gleda čovjeka, On gleda u svoju Ljubav.
I svaki dan nam govori riječima proroka Izaije: