Njemački i Talijanski planovi i priprave
Već prije razrađene planove kodnog naziva 'Marita' (Napad na Grčku) i 'Barbarosa' (Napad na Sovjetski Savez) Hitler je 27. ožujka 1941. proširio 'Direktivom br. 25' (Napad na Jugoslaviju). Tako je sada plan 'Marita' dobio dodatak 'Direktiva br. 25' te je takav prošireni plan predviđao istodobni napad njemačkih armija na Jugoslaviju i Grčku uz potporu i sudjelovanje talijanskih i mađarskih postrojbi, te rumunjskih i bugarskih postrojbi koje se su trebale angažirati u slučaju intervencije sovjetskih i turskih postrojbi. Tako je 'Direktivom br. 25' predviđeno da se poduzme koncentričan napad na Jugoslaviju s crte Rijeka – Graz i iz područja Sofije s glavnim smjerom prema Beogradu, a u namjeri da se Makedonija odsječe od ostatka Jugoslavije poradi prekida veza jugoslavenske i grčke vojske. To pak bi omogućilo uspostavu veze njemačkih postrojbi s talijanskim postrojbama u Albaniji i nastavak napada na Grčku. Za provedbu namjera iz 'Direktive br. 25' određene su njemačka 2. i 12. armija. Njemačka 12. armija (ukupno 19 divizija) raspoređena je bila u Rumunjskoj i Bugarskoj s temeljnom zadaćom da istodobno i iznenada prodre u Jugoslaviju. Dakle, postrojbe 40. motoriziranog korpusa dobile su zadaću da nastupaju preko Makedonije i presjeku cestovne komunikacije Jugoslavije i Grčke, izoliraju jugoslavenske postrojbe u Makedoniji pomoćnim snagama, a glavnim snagama nastave napad na Grčku. Istodobno njemački 18. i 30. korpus (ukupno 6 divizija) imali su zadaću da obuhvatom po krilima svladaju grčke utvrde na Metaxsasovoj utvrđenoj crti i zauzmu grad Solun. Njemačke snage iz područja Sofije i Temišvara imale su zadaću da napadaju smjerovima prema Beogradu. Pričuva 12. armije (ukupno 2 divizije) koncentrirana je na području Sofija – Dupnica. Njemačka 2. armija (ukupno 11 divizija) koncentrirana je na području Graz – Nađkaniža sa zadaćom da s te crte prodre u Jugoslaviju i nastavi napad prema Beogradu, ali prethodno da zauzme područje do Zagreba. Pričuva 2. armije (ukupno 7 divizija) rasporedila se oko Beča. Napade 2. i 12. njemačke armije iz zraka je podržavala njemačka 4. zrakoplovna flota (ukupno 1570 zrakoplova) sa zadaćom da čim prije uništi jugoslavensko zrakoplovstvo i tuče ciljeve (industrijska postrojenja, raskršća cestovnih i željezničkih komunikacija) u Beogradu i Skoplju te da pruža potporu postrojbama 2. i 12. armije. Sukladno 'Direktivi br. 25' i 'Mariti' Talijani su angažirali 2. 9. i 11. armiju. Talijanska 2. armija (ukupno 14 divizija) rasporedila se uzduž talijansko-jugoslavenske kopnene granice sa zadaćom da prvo na sebe veže jugoslavenske postrojbe, a potom izvrši proboj bojišnice te nastavi napad smjerom do crte Split – Jajce. Talijanska 9. armija koncentrirala je svojih osam divizija na albansko-jugoslavenskoj granici sa zadaćom da se zatvore svi smjerovi koji vode iz Jugoslavije u Albaniju, te da se zaštite bokovi i pozadina talijanskih postrojbi na crti bojišnice. Talijanska 11. armija također je bila razmještena u Albaniji, ali su njezine postrojbe bile okrenute prema granici s Grčkom. Potporu talijanskim postrojbama iz zraka pružale su talijanske 2. i 3. zrakoplovna eskadra (ukupno 666 borbenih zrakoplova). Talijanska ratna mornarica (3 razarača, naoružana pontonska platforma) pružale su potporu s mora postrojbama koje su nadirale prema Rijeci, a ostale snage talijanske ratne mornarice trebale su se upustiti u borbe s jugoslavenskim ratnim brodovima. Mađarska je angažirala jedan korpus s ciljam zauzimanja Baranje, Bačke, Međimurja i Prekomurja. Ukupno za napad na Jugoslaviju i Grčku angažirano je 81 divizija (34 njemačke, 44 talijanske i 3 mađarske) od čega 51 divizija na napad na Jugoslaviju (24 njemačke, 22 talijanske i 3 mađarske) uz potporu oko 2200 zrakoplova. Plan je predviđao napad nadnevka 6. travnja 1941. godine.
Post je objavljen 27.12.2005. u 20:04 sati.