Znati znači znati. To je ta pametna neka uzrečica za koju nikad nisam čuo… znati je radnja kojom se izvršava ljudska obveza prema činjenici da je čovjek i da se treba razlikovati od životinje. A što ako čovjek ne zna i ne želi znati, koga on to sramoti? Sebe? Ali to njega nije briga jer on ne želi znati i ako je tako, on se toga ne stidi! Uglavnom nije ga briga!!! Onda sramoti društvenu zajednicu u kojoj se nalazi. Onda je on niža vrsta, misliti će oni koji „znaju“. U našem društvu, u najvećoj društvenoj organizaciji, zahtjeva se od tebe da budeš: dobar, pametan, poslušan… a što ako nisi?! Strpaju te u zatvor!!! A gdje su uvjerenja tog čovjeka, što to on o tome misli…to nikoga nije briga!!! Takav je zakon kojeg je donijela većina, zakon, pravna norma..jebena demokracija!!! Ako među četiri čovjeka tri kažu da je more crno onda i ovaj četvrti mora to priznat iako zna da to nije tako!
Naši preci, ljudi od koga smo nastali, su jako mnogo razgovarali i dogovarali se o tome hoće li ta njihova zajednica, društvena normalno, zajedno dočekati europu i hoće li se zvati homo-europiditis ili tako nekako, prije nego su pošli snalazit se za hranu što prije mraka jer onda neće naći špilju u kojoj su se dogovarali i zbog zvijeri koje izlaze kad padne mrak. Glava plemena je slušala ove prilikom dogovora i čuvala red u špilji, a ovi su se svađali i lupali lavljim lubanjama po glavi pa kad je došlo do krvoprolića glava reče: „dajte ljudi, ipak smo mi ljudi dajte da se dogovorimo u miru, dostojanstveno. Predlažem da vi odredite svoje predstavnike pa neka oni odluče umjesto vas. Oni će se tu zajebavat imat će odmore, skupa auta, a vi ćete budale jedne špiljske sve to njima plaćat jer ipak oni odlučuju o vašoj sudbini“ i pošto su to ipak špiljski ljudi, pristanu jer uopće ne znaju o čemu ovaj priča!
Tek puno vremena poslije skuže na što su pristali, pa se u tuzi svojoj počnu prisjećat lijepih dana kad se svako brinuo o sebi, i kad mu je najveća briga bila najest se bobica i sirova antilopina mesa.
E moj glupi čovječe za što si evoluirao ovoliko da si postao prava budala, ona budaletina da te u oko tvoje lažu a ti ko ona antilopa čim si se nekad hranio prestrašeno šutiš skupljen na mjestu točno određenom za tebe! Da mi je znati kako će čovjek razmišljati za milion godina, kako li će izgledati, kako se ponašati…
A gluplji nego sad neće sigurno biti jer ga neće biti!!!
Opet ćemo se vratiti na lavlje lubanje, bobice i sirovo životinjsko meso ako se ne pojedemo međusobno! Doći ćeš u restoran a na meniju glava ruskog oficira ili bubreg afganistanca ili aboridžinovo desno jaje ili but od bivše kafanske pjevačice, „znate bila je tako zgodna i mlada meso joj je tak meko…“
Na što si došao čovječe moj
Što nosiš u glavi toj
Pa zar da svoju majku prodaš
Da bi mogao da se komodaš!
Post je objavljen 27.12.2005. u 18:46 sati.