Badnjak i Božić su doba žderanja. Ali, iako je to teško povjerovati ja se za Božić te dan prije njega i ne nažderem baš nešto posebno. Mislim, pojedem ja, ali ne tako da moram otkopčavati prvi gumb. I tako smo mi, familija, bili u subotu kod Vođe na slavljenju Badnjaka, jel. I bilo nas je puno. I jeli smo dobre stvari. Bakalar, bakalar na bijelo, rižoto od škampi i kozica, sirevi, vina, svega. Nakon jela, svi su se pokupili doma. Bilo je oko pola sedam popodne. Vođa i ja smo ostali kod njega i cugali. Ne volim početi piti popodne. Jer onda nisam dobar pijanac. Ja volim to navečer. Ako počnem popodne, onda navečer više ne mogu. To mi se i dogodilo. Oko ponoći više nisam bio u mogućnosti piti. Ali onda smo izašli van sa još nekim ljudima koji su bili došli kod Vođe. Otišli smo do jedne birtije. Tamo je došao Dragutin. Izljubili smo se. Onda otišli po Richarda i Miu Begović na njegovo brdo. Izljubili smo se. Otišli do grada. Sreli Luku i njegove drugove. Izljubili smo se. Otišli do Hard Rock Caffea. Tamo mi je zvonio telefon. Bio je to Vođa koji je bio sam u nekoj birtiji na Ribnjaku. U bivšem Maximumu. Krenuo sam do njega, da ne bude usamljen i tužan. Kad sam došao tamo, već su njegovi drugovi bili tamo, pa nije bio tužan i sam. Nešto kasnije, došli su Richard, Mia Begović i Dragutin. Nešto kasnije, odveli smo Richarda i Miu Begović kućama, a Dragutin i ja otišli do Ramadanija na jedne prije spavanja. Bilo je pet ujutro, a drugi dan se nije radilo.
Subotu sam proveo doma žderući puricu i mlince. Ne baš cijeli dan, ali ne bi bilo loše. Došli su baka i stric sa ženom. Na ručak. Otvarali su se pokloni. Svi smo bili sretni. Navečer sam otišao van sa drugovima sa foruma. Narantxa, anti-person, Anch_io i ja smo se našli te otišli u prekrasan ambijent birtije Dobar zvuk na pićence. Poslije pićenca išli smo jesti u Bonitu, pošto je to jedino radilo. Nešto sam sjebao sa narudžbom, pa sam umjesto dva sendviča dobio tri. Ah, ništa strašno. Pojeli su to Narantxa i ap.
Jučer sam pak ujutro išao sa roditeljima na njihovo imanje. One knauf ploče od prošlog vikenda trebalo je sad baciti na tavan. Dignuo sam ih osamdesetak na tavan. Sad sam jak kao tek rođeni Heraklo. Dajte mi zmiju da je zadavim. Navečer smo Narantxa, ap i ja išli u kino. Gledali smo Brižni vrtlar. U Broadwayu. Nisam tamo bio dugo. Volim Broadway zbog mamut menua. Džinovske kokice i litra Coca-Cole. Pojelo se. Film je neloš bio. Iako bi ja izbacio nešto ljige van i ubacio neku šoru. Ili seks. Seks možda bolje. Na povratku iz kina, spuštajući se po Tkalči do Trga, presreo nas je neki bradati čovo odjeven u kožu. Kišobran mu je glumio pušku a on se na nas derao: STOJ!!! Dajte pasporte!! Ovo je nezavisna republika Trešnjevka!!! Narantxa je zaključio da je to trešnjevački četnik. Sad je zbilja vrijeme da stanem pisati sranja i odem doma, jer to bi bilo pošteno. Ulajlajbalegistan!!!!
Post je objavljen 27.12.2005. u 17:43 sati.