Prognoze do kraja tjedna su katastrofa i kako sam danas plesala po cesti shvatila sam da bi ipak bilo najbolje možda ih i kupiti. No u nemogućoj gužvi danas kod Vulkanizera ispostavilo se i da više nema onih koje ja trebam (provjerila telefonom). Izbor je ili Slovenija (ako me puste preko grane) ili centar Zagreba koji je moram priznati u ovom momentu velika pustolovina. I tek sutra dolazim na red.
Predviđanja su bila da će ovo biti oštra zima. Nisam slušala i nisam taj dio odradila na vrijeme. A sad je panika. Jer kako sam ujutro rekla vozila ja i s dvadeset kad stajem me zanosi. I to opako. Što producira u meni malo preveliku dozu adrenalina.
Ponekad, i samo ponekad bih voljela da moje probleme riješi neko drugi. A toga nema. Danas kad sam i brata molila da popodne ide sa mnom u SLoveniju dobila sam košaricu. On ima goste. On ima žiivot. Što znači da se moram snalaziti sama. I mama ne može. A mrsko mi je obilaziti Vulkanizere sama. Mrsko je meni i obilaziti autopraone, mehaničare sama, ali sve je to postalo dio folklora tj. dio mene same.
Nemate pojma s kojim me čuđenjem ponekad dočekaju. Kad sam počela k njima ići prvo sam tražila priznanicu da su uzeli moj auto. Grohotom su se smijali. No meni je to bilo normalno. Mislim auto je kao prevrijedna stvar. Jutros sam prošla kraj Vulkala. Bilo je dvadeset auti u redu i nije bilo šanse da stanem, a sad kad kroz koju minutu idem na led nije mi ni lako ni jednostavno. A nisam tako loš šofer, što se ne bi moglo zaključiti po mojim postovima zadnje vrijeme.
Uglavnom sad i polako se spremam na najmanje 45 minuta pustolovine. Kako je pola grada na godišnjem mislim da će biti lakše ili teže. Nisam baš osoba koja stvari ostavi za zadnji čas, ali nekako mi to uspijeva u zadnje vrijeme. Možda, malo i prečesto.
Promijenila leće zadnji čas, vozim se po snijegu na ljetnim gumama.....Eh Loptice, loptice...mislim da je vrijeme da malo soli u glavi svojoj pronađeš...ukoliko je isto moguće
Post je objavljen 27.12.2005. u 16:10 sati.