Znam da su praznici,ali to ne znači tri tjedna duhovnog zapuštanja...
Ova pjesma ide za scarlett.Znam da ju je tražila i nije mogla nać:
Vesna Parun:Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Charles Baudelaire: Epigraf jednoj osuđenoj knjizi
Dobroćudni,mirni čitaoče,
KOme srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu,vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče..
Ako nisi školovat se htio
Kod Sotone-meštra prepredena-
Za tebe će ostat neshvaćena
Il' ćes reći da sam mahnit bio...
Inače,pjesma ima još dvije strofe,ali mislim da su ove dovoljne da se shvati Baudelaireov način pisanja.Preporučam svim ljubiteljima poezije i onima koji to tek postaju,da posude Baudelaireovu zbirku.Ima stvarno prekrasnih pjesama.
BUNTOVNIK
Gnjevni Anđeo ko orao doleti,
Zgrabi punu šaku kose nevjernika,
Strese ga i reče: “Pravila se sjeti!
Tvoj sam Anđeo i mač tvog zakonika!
Znaj, ljubiti treba i to drage volje,
Siromašnog, zlobnog, grbavog i glupog,
Da možeš Isusu kada siđe dolje,
Prostrti sag od svog milosrđa skupog.
To je ljubav! Ako ti se umor javi,
Zagrij svoje srce na Nebeskoj slavi;
Tako ćeš spoznati pravu, trajnu sreću!”
Anđeo što ljubi i kažnjava htijenjem,
Gigantskim šakama prijeti izopćenjem,
A prokletnik opet odgovara: “Neću
Tila bi i Suton stavit ali mi se ne da pisat,a ne mogu je nać na netu....
Ali,što da ja kažem o Poeziji?Što da kažem o tim oblacima,o tom nebu?Gledati,gledati ih,gledati ga....Poeziji nisu potrebne pristalice nego oni koji je vole.Ona se zakljanja šibljem kupine i krhotinama stakla da bi u svojoj ljubavi izranili ruke oni koji je traže...
Kad bih mogao plakati od straha i nekoj samotnoj kući
kad bih mogao izvaditi svoje oči i pojesti ih
učinio bih to za tvoj glas naranče u crnini za poeziju tvoju
koja se rađa skrikovima
Ovaj prvi boldan dio su riječi Lorce,a ovo drugo je Oda Lorki Pabla Nerude...
Post je objavljen 27.12.2005. u 10:09 sati.