Marketing
Neki čudan osjećaj za filing...
...danas imam, da nema nikoga na ovom blogu.
Nekako mi se čini da je sve pusto i da moje riječi odjekuju u prazno.
Nema veze i tako nemam što pametnoga za napisati.
Provela sam blagdan kako i spada, nisam se ubila hranom, još manje pićem, ali zato sam se naradila, nisam se nimalo odmorila, i mrzovoljno se jutros vratila na posao.
Sve kako i priliči.
Mnogi su na godišenjem, ja...šmrc...nisam, kao što se vidi, jer inače ne bih bila tu.
Budući da mi ni Djed Božićnjak nije poklonio telefonski priključak.
Kad smo već kod toga...
IMA LI NETKO VEZU U HT-u - ZAOZBAČ!?!?!?!?
Obitelj se okupila, što je kod nas prilično teško izvodivo jer smo na 100 strana, a to je uvijek lijepo.
Sve drugo je manje važno.
Posebno se ponosim mojim skoliotičnim božićnim drvcem koje je toliko puno osobnosti da se bavim mišlju da mu dam ime. Eto konačno imam kućnog ljubimca.
Lijepo sam ga uredila, sav je srebrnast, prošaran veselim snjegovićima naše drage Pinkeye. Unikatan što da vam kažem...jedino što je svakim danom sve više uvrnut, savijen ili kako god hoćete.
Kao što rekoh skoliotičan.
Nema veze meni se sviđa, stalno očekujem da će progovoriti, ne znam samo kako ću imati srca raskititi ga i izbaciti na balkon, a možda i ostane cijele godine... Lijepo miriše, a i tako nemam cvijeća u stanu.
Ipak je to moje prvo božićno drvce!
Nekim čudom nisam se sjetila uslikati ga, da njegovu ljepotu podijelim s vama, ali još stignem i to.
Post je objavljen 27.12.2005. u 08:44 sati.