Bio je Badnjak, mama, tata i ja smo bili na putu prema crkvi. Išli smo na polnočku. Kad sam prelazila cestu, u blizini crkve, začuo se glasan zvuk motora. Zastala sam. Pogledala sam u desno, od kuda je dopirao zvuk motora.
Napokon se pojavio taj motor. Na njemu je bio Djed Mraz. Ili barem čovjek u odijelu Djeda Mraza. U ruci je držao bocu rakije i pio iz nje. A iz vreće, u kojoj bi trebali biti pokloni, izlazile su boce raznih alkoholnih pića. Razbijale su se čim bi dotakle tlo. Kad sam to vidjela, nisam mogla vjerovati svojim očima.
Počeo se sve više približavati. Odjednom se pojavio u mojoj blizini. Dok se približavao, ispijao je posljednje kapi rakije iz te boce i nije gledao ispred sebe. I tako je naletio na mene, „sasvim slučajno“, „u trenutku nepažnje“.
Kad je shvatio da je motorom prešao preko mene, stao je. Došao me pogledati. Kleknuo je pored mene i počeo me tresti te dozivati moje ime. Sav je bio u suzama. Ja sam napokon otvorila oči i vidjela mamu kako me budi. Trebalo mi je dosta vremena da se razbudim. A kad sam se napokon probudila, shvatila sam da je to bio samo jedan ružan Božićni san.
Dany
Post je objavljen 27.12.2005. u 00:48 sati.