Vrijeme rađanja novog života
Ovih dana , kao i ovaj Drugi dan Božića, kruži izreka : 'Neka se Krist , rodi u našim srcima , kao što se rodio u jaslicama'. Neka se rodi ! No, to rađanje u 'srcu', da li je to stvarno rođenje ili ...?
U Evanđelju po Mateju( Mt 1:19), pa i po Luci ( a uostalom kao i u životu), kad se počinje govoriti o Isusovom rođenju , prvo se govori o začeću. Prvo je Isus 'rođen' u Marijinoj utrobi, dakle njenoj nutrini. I naravno tek mjesecima kasnije izlazi van i rađa se u stvarnom životu.
Nije dovoljno da se bilo što , a pogotovo Stvoritelj rodi samo u našoj nutrini.
Ideje treba realizirati , vjeru treba razviti. Ne pali se svijeća da se ostavi pod posudom. Ako je to ' rađanje Isusa u našim srcima' , zapravo drugi izraz za vjeru , u redu! To je dobro ! To je dobro za početak, ali ne i za kraj ! To je tek začeće . Što bi bilo da je Isus ostao u nutrini Marijinoj i da nikad nije izašao , i rodio se u stvarnom svijetu ? Smrt ! Smrt za sve!
Tako je i sa vjerom. Ona traži akciju. Vjera bez djela je mrtva.( Jak 2 : 26)
Vjera bez djela je 'Isus u našim srcima' , ali ne i u životu. Ne može se ( bar ne dovijeka ) vjerovati da Boga ima , a živjeti kao da Ga nema !
Stoga je srž moje propovjedi danas u Tordincima, gdje sam bio gostujući propovjednik, ono što želim sebi i svima nama; da se Isus rodi ne samo u našim srcima nego i u životima. I da to bude vidljivo svima , kao grad na gori ! Da se rodi u nama, On nevino dijete i nas učini tako nevinima i čistima.
O Bože daj nam takav Božić !
Post je objavljen 26.12.2005. u 23:55 sati.