Marketing
BLAME IT ON THE SERENDIPITY
Danas je čekajući mog miceka da dođe online na MSN da chatamo bilo slatko mučenje. Mislim meni se zaista nije nikad desilo da mi netko toliko znači da jedva čekam da upalim komp i da ugledam onaj slatki pozdrav: «Ejla!!» Čekajući da zaspim, razmišljamo njemu, jedem - razmišljam o njemu, razgovaram s drugim ljudima - razmišljam o njemu… Jednostavno sam zatreskan toliko da ne vidim ni prst pred nosom, zbunjen sam sav i spetljan. Ali mi je drago zbog toga. Jučer sam navečer gledao film SERENDIPITY sa John Cusakom i gledajući sam shvatio da, ono što se desilo njemu u filmu, desilo se i meni u stvarnom životu. SERENDIPITY (SRETNA SLUČAJNOST u prijevodu) se desila i meni. Ne znam da li je za naš susret bio značajan blog koji isto tako mnogo pridonio našem upoznavanju, ali skužio sam da je tu bit u nečem većem i daleko od naše spoznaje. Možda je tu zaista riječ o sretnoj slučajnosti. Zapravo je kad malo bolje pogledam. Gdje bi mi se mogla desiti ljubav nego na mjestu na kojem to najmanje očekujem, a to je blog. I tako smo i danas chatali o svemu i svačemu i svaki put kad mi nešto napiše ne mogu sakriti smiješak na licu. Pa makar to bilo nešto blesavo, ili sasvim ozbiljno, uvijek me uspije nasmijati. Eto, ljudi moji, ne znam kako vi, ali ovo mi je bio najljepši Božić na svijetu i nikad ga neću zaboraviti jer će me uvijek podsjećati da je na taj dan započelo nešto što će mi promijeniti moj život. Na bolje, dakako.
Post je objavljen 26.12.2005. u 19:21 sati.