Ubijanje kao zabava
Piše: Željko Skender
Svima je poznato da lovci o sebi i svojim krvavim pothvatima imaju visoko mišljenje. Tako u svojim propagandnim letcima pišu: “Ne zaboravimo da su lovci-ekolozi-zaštitari i ljubitelji prirode. Prije mnogih najzeleniji postali, bili i ostali, što dokazuju uzgojem, kvalitetom i brojnošću svekolike naše divljači".
No, ti najzeleniji krvožednici s puškom, zaboravljaju spomenuti da uzgajaju životinje samo za odstrel. Prvo ih nahrane, a poslije pobiju bez trunke savjesti. Zapravo je žalosno kako se lovci skrivaju pod krinkom tradicije zaštite prirode i životinja. Upravo oni remete prirodnu ravnotežu ekološkog sustava te u svojim krvavim pohodima ugrožavaju i same ljude prilikom njihova kretanja.
Na Zagrebačkom velesajmu otvoren je paviljon koji služi promociji lova u nas. Već odavno je svima poznato kako je Hrvatska raj za mnoge lovce iz čitave Evrope, budući da nemamo adekvatni zakon koji bi brinuo o životinjama. Pored toga, krivolov se toliko raširio da je pitanje kakva je razlika između službenih stajališta Lovačkog saveza i krivolovaca.
Slike sa toga paviljona su toliko zastrašujuće da smo svjedoci dječjeg plača zbog mrtvih životinja koje posvuda "krase" paviljon. Ne znam koga to lovci pokušavaju uvjeriti u svoja zelena stajališta i kome se žele prikazati kao neki moralisti, čuvari životinja i same prirode, jer to naprosto zvuči nevjerojatno s obzirom da znamo koliko je danas životinjskih vrsta ugroženo upravo zbog lova.
Nisu rijetki primjeri da lovci u alkoholiziranom stanju ranjavaju jedni druge. Lovački savez nije se niti udostojao odgovoriti na neka postavljena pitanja koja su im uputili predstavnici udruge Oslobođenje životinja. Tako nikome nije poznato kakve su sankcije za ljude koji nisu odgovorni u lovu. Primjerice, alkoholizirani lovci koji svojim ponašanjem često dovode druge u opasnost. Isto tako ostaje nepoznanica mogu li dozvolu za lov dobiti i osobe koje su služile kaznu za teže zločine? Što je temelj za izdavanje lovačkih dozvola i tko to sve kontrolira?
Ne začuđuje ni što se lov toliko brani od strane pojedinaca jer je to zasigurno unosna grana koja mnogima donosi profit. Uostalom, i mnogi poslovni ljudi su i sami lovci te se često putem medija ponosno slikaju sa svojim ubijenim "trofejima". Isti će ti, često istaknuti i svoju humanitarnu narav prilikom javnih istupa, ali zaboravljaju biti humani kada su u pitanju životinje i njihovo pravo na život.
Žalosna je činjenica da neki ismijavaju inicijativu za zabranu lova koju su pokrenule udruge za prava životinje te predstavnici ekoloških pokreta. Više je no očito da mnogi ne poznaju ovu tematiku pa smo tako svjedoci da se u našem parlamentu neki političari u svojim izlaganjima služe riječima predstavnika udruga za zaštitu životinju, ali pri tome ne navode izvor. Oni koji trebaju donijeti zakon o dobrobiti životinja nemaju pojma što je to dobrobit životinja niti iskazuju volju za reguliranjem lova te čak donose i veće ovlasti za same lovce i njihov Savez.
Sramotno je za sve nas, ako ćemo prihvatiti život u lovištu. Namjerno pišem lovištu, jer s obzirom kako je krenulo, nemojmo se začuditi ukoliko i po gradovima vidimo ljude koji hodaju s puškama. Naime, po selima je to odavno već uobičajena praksa.
Za kraj, pitam se što to lovcima znači kada nam govore:"Čuvajmo prirodu za mladost koja slijedi, kako to godinama stručno, savjesno i s ljubavlju čine lovci". Zanimljivo je to, kako oni čuvaju prirodu gazeći ju terencima i mecima koji okolo šibaju kao na ratištu.
Post je objavljen 26.12.2005. u 11:57 sati.