Pregled posta

43. Kolo Nesreće (3.krug Pakla)

“Evo nas u trećem krugu,”rekao je Dante.
Oko nas ljudi su gorjeli, skvičali i koža im se derala.
“Lijepog li mjesta,”rekao je Batman.
Nastavili smo hodati u smjeru koji nam je Dante zadao, i na tom putu nismo susreli niti jednog neprijatelja.
“Hm…stepenice za četvri krug su tu iza ugla a nismo vidjeli niti jednog neprijatelja,”rekao je Dante.
“Što znači da su vjerojatno tu iza ugla…”rekao je Zagor. “Pripremimo se.”
Naglo smo iskočili iza ugla sa spremnim oružjima ali tamo nije nikog bilo.
“Izgleda da nema nikog na ovom katu,”rekao je Batman.
“Dečki, dođite ovamo!”viknuo je Dante. Stajao je ispred divovskih čeličnih vratiju koje su izgledale nemoguće za otvoriti.
“Tu je put za četvrti krug, ali ovih vratiju prije nije bilo.”objasnio je.
Zatim se pod počeo tresti. Naglo smo se okrenuli i ugledali čudan prizor.
Dio poda se otvorio i iz rupe se počela uzdizati…tribina puna starijih osoba koje su sa oduševljenjem pijeskale rukama unatoč tome što bi svakog trena mogle umrijeti od starosti. Još jedna tribina uzdizala se s druge strane. Na sredini se uzdiglo veliko šareno kolo. Uz kolo je stajao proćelav čovjek u odijelu.

Naposlijetku se pojavio veliki ekran koji je prekrivao većinu jednog zida, a na ekranu se pojavila poznata nasmješena faca.
“Ne opet ti…”uzdahnuo sam.
“Da, opet ja!”rekao je Joker. “Pripremio sam vam zabavnu, zabavnu igru!”
“Što se događa?”upitao je Zagor.
“Molim te, Olivere, objasni im pravila igre!”rekao je Joker veselo.
“Kao što ste primjetili,”započeo je Oliver Mlakar, “prolaz koji vodi do četvrtog kruga pakla je zatvoren masivnim vratima koje je nemoguće otvoriti silom. Međutim, ako pobijedite u igri Kolo Nesreće, vrata će se otvoriti. Pravila igre su jednostavna, svaki od vas mora zavrtiti Kolo Nesreće i suočiti se s poljem koje dobijete. Ako netko preživi svoju prepreku, pobijedili ste.”
“Zašto bismo igrali tvoju igru, Jokere? Naći ćemo način da otvorimo vrata.”rekao sam.
“Pa…odgovor je jednostavan.”rekao je Joker. “Ako ne igrate, onda će ovi ljudi…”pomaknuo se malo u stranu i otkrio kavez pun ljudi koji je visio iznad provalije “saznati što se nalazi na dnu rupe.”
“Kako znamo da nećeš svejedno to učiniti?”pitao je Zagor.
“Učinio sam to već tisuću puta, nije više zabavno. Ali ako nećete igrati, morat ću to učiniti.”
“Izgleda da nemamo izbora,”rekao sam.
Stali smo pokraj velikog kola. Publika nas je pozdravila velikim pljeskom Oliver Mlakar je započeo
“Prije nego što otpočnemo igru, malo ćemo bolje upoznati naše natjecatelje. Natjecatelj broj jedan, recite nam nešto o sebi, kako se zovete, odkud ste, čime se bavite…?”
“Moje ime je Batman, dolazim iz Gotham City-a i profesionalni sam junak. U slobodno vrijeme skupljam markice i gumene patkice.” Aplauz.
“Izvrsno,”rekao je Mlakar. “Natjecatelj broj 2?”
“Moje ime je Zagor, dolazim iz Darkwooda, također sam profesionalni junak a u slobodno vrijeme se najviše volim vješati po lijanama.” Aplauz.
“Zvuči kao zabavan hobi,”rekao je Mlakar. “I naposlijetku, natjecatelj broj 3?”
“Moje ime je SaX, dolazim iz Zagreba, profesionalni sam lijenčina i u slobodno vrijeme uglavnom gubim vrijeme.” Aplauz.
“Izvanredno,evo, možemo početi sa igrom. Dakle pravila znate, u svakom trenutku možete bilo tko od vas odustati od igre, ako vam se čini preteška, sve dok barem jedan ostane u igri. Također, jedno od polja sadrži prikazana vrata, i ako dobijete to polje, automatski ste pobijedili.”
“Kolke su šanse da dobijemo to polje?”pitao je Batman.
“Ha, ha,ha, gotovo nikakve,”veselo je odgovorio Mlakar. “Dakle krenimo. Batman, vi prvi vrtite kolo.
Batman je odlučno primio prečku i snažno zavrtio kolo. Kolo se vrtilo i vrtilo popraćeno sinkroniziranim pljeskovima iz publike. Svi smo napeto pratilo kolo uzbuđeno čekali da stane…
I onda je stalo.
“Soba Razočarenja!”izjavio je Oliver Mlakar. Veliki aplauz proširio se publikom.
“Što to znači?”upitao je Batman.
“Znači da morate ući u Sobu Razočarenja, te izdržati u njoj tri minute. Unutra će vas dočekati osoba koja će vam detaljno ispričati kako je vaš život veliko razočarenje i gubitak vremena.”
“Pa ne bi trebalo biti teško…”rekao sam. “Imaš prilično dobar život. Bogat si, služiš narodu…”
“Nemaš ni za čim žaliti.”rekao je Zagor.
“Da, imate pravo,”potvrdio je Batman. “Ništa lakše.”
Batman je napustio svoje mjesto te odlučno krenuo prema Sobi Razočarenja. Ušao je u nju te zatvorio vrata za sobom. Otprilike minutu i pol nije se ništa čulo iznutra. A zatim smo čuli Batmana kako tužnim glasom govori:
“Ne…nemoj to govoriti…”te zatim nastavio povišenim glasom, “ne! To nije točno! Prestani! NEEE!”
Vrata su se širom otvorila i Batman je istrčao jecajući.
“Batman, što je?”upitao sam.
“Ne želim razgovarati o tome!”viknuo je uplakano i otrčao negdje prema unutrašnjosti trećeg kruga Pakla.
“Natjecatelj broj 1 izdržao je čak dvije minute u Sobi Razočarenja.”rekao je voditelj Mlakar. “Naravno, diskvalificiran je iz igre ali nagradite ga velikim pljeskom.” Aplauz.
“Nastavljamo dalje s igrom. Zagore, zavrtite Kolo Nesreće!”
Isto kao prije, kolo se vrti, publika plješće, svi su napeti. Kolo se zaustavlja.
“Tajnstvena Kutija!”uzviknuo je Mlakar. Publika je uzdahnula. “Već dugo nismo imali Tajnastvenu Kutiju.”
“Što to znači?”pitao je Zagor.
“Znači da imate izbor. Možete se boriti sa ovim mališanom kojeg vidite na ekranu…”

“…ili možete otvoriti Tajanstvenu Kutiju…” Još jedan uzdah publike.
“Što je unutra?”upitao je Zagor.
“Nitko ne zna…”rekao je Mlakar tajanstveno. “…moglo bi biti bilo što.”
“Kutija je mala,”rekao sam. “Što bi moglo biti unutra opasnije od ove živine na slici?”
“I ja sam mislio isto,”složio se Zagor. “Odabirem kutiju!”
“Odabrao je Tajanstvenu Kutiju!”veselo je ponovio Oliver Mlakar. Oduševljeni pljesak iz publike.
Hostesa Tanja Tušek donijela je Tajanstvenu Kutiju, te je stavila na malen stolić malo podalje od Kola.
“Budi oprezan,”rekao sam Zagoru dok se približavao kutiji. Kutija bješe jednostavna i bijela, veličina kutije za tenisice. Zagor je polako primio poklopac, dignuo ga te se brzo odmaknuo.
Ništa nije izlazilo iz kutije. Zagor se približio stolu i pažljivo pogledao u kutiju.
“Oh…,”uzdahnuo je Zagor, “pa unutra je mali zeko! Baš je slatki…dođi mali da te podragam…dođi…AAAHH! Isuse Bože!! Skinite ga s mene!!!”
Zeko je počeo gristi Zagora sa svih strana i njegova krv je počela teći u velikim količinama.
“Udari ga sjekirom!!”vikao sam.
Zagor je počeo silno udarati zeku.
“Nikako da umre!!!”vikao je Zagor nakon desetak udaraca te nastavio udarati. Nakon još dvadesetak udaraca, zeko je prestao gristi Zagora i pao na pod. Zagor je bio cijeli prekriven od krvi. Pao je na koljena i rekao:
“Ne osjećam se baš dobro…”te je pao na pod.
“Zagore!!”viknuo sam i dotrčao do njega. Bio je onesviješten od gubitka krvi. Brzo sam mu povio rane.
“Dobro da sam išao u auto-školu. Preživjet će” rekoh.
“Dajte jedan veliki pljesak za hrabrog natjecatelja!”Aplauz. “Budući da se Zagor onesvijestio prije svog protivnika, izgubio je igru. No, ostaje nam još jedan natjecatelj koji još uvijek može pobijediti za svoju ekipu. SaX!”Aplauz.
“Završimo već s ovom farsom!”rekao sam i zavrtio kolo. Isti napetost i očekivanje kao i prije. Kolo je usporilo. A zatim stalo.
“Da vidimo što ste dobili…Pobogu!”zaprepastio se Mlakar. “Mirko Fodor!”
Publika odjednom kao da je dobila na mladosti. Svaka osoba je otrčala odanle kao da im je dvadeset godina.
“Sretno,”rekao je Mlakar i također pobjegao. Uskoro sam ostao jedini tamo.
“Okej…Mirko Fodor? Ovo je čudno...,”rekao sam.
Ubrzo se pojavio Mirko Fodor, glavom i bradom. I ostatkom tijela također.

“Zar se moram boriti s tobom?”upitao sam ga. “I zašto su svi pobjegli?”
“Nisam se nadao da ću se susreti s tobom tako brzo.”rekao je Fodor.
“Ha?”
Mirko Fodor je digao ruku sa ispruženim dlanom te polako počeo primicati prste. Odjednom me užasno zabolio čitav vrat. Mirko Fodor je podignuo ruku u zrak i moje tijelo se također podiglo. Što je više primicao prste to sam više osjećao bol. Zatim je spustio ruku i ja sam pao na pod.
“Ti…ti si tamni jedi!”
“Jesam. A ti ćeš platiti što si uništio mog najboljeg učenika.”
“Molim. Ne misliš valjda…”
“Da! Darth Vader je bio moj najperspektivniji učenik, i danas ću se osvetiti u njegovo ime!”rekavši to naglo je izvadio svjetlosni mač i zamahnuo prema meni. Excalibur se ukrstio sa njegovom crveno svjetlećom oštricom i borba je započela. Iskre su frcale na sve strane dok su nam se mačevi sudarali.
“Zar me nećeš nagovarati da prijeđem na tamnu stranu?”upitao sam ga.
“Ne.”odgovorio je kratko.
Izmjenili smo još nekoliko zamaha, a zatim me silom odgurno nekoliko metara unazad.
“Zašti si tako šutljiv?”upitao sam ga. “Na televiziji uvijek brbljaš.”
“Govorim mnogo samo kad imam mikrofon i kameru.”
“Zbilja?” Pogledao sam iza sebe. Jedna kamera preko koje je Joker nadgledavao igru stajala je nekoliko metara dalje. A mikrofon je bio sa druge strane kola na podu tamo gdje je Mlakar stajao prije nego li je pobjegao. Okrenuo sam se i potrčao prema njemu.
Mirko Fodor je skupio silu u sebi te iz desne ruke izbacio munje prema meni. Skočio sam preko kola za dlaku izbjegavši ih te pao na pod pokraj mikrofona.
“Hvataj!”viknuo sam i bacio mikrofon prema Mirku. On ga je primio te se istog trena okrenuo prema kameru i počeo govoriti.
“Drage dame i gospodo, krasan je dan ovdje u Paklu, stojim uživo sa nevjerojatno uzbudljive ige Kola Nesreće…”Mirko Fodor je nastavio govoriti u kameru ne obraćajući pozornost na mene. Oprezno sam mu se približio.
“Za dobrobit svih…”rekao sam potiho pripremajući mač u ruci. “Hej, Mirko?”
“Da?”
“Jesi li za sok?”SOK.
Tijelo mu je palo nepomično na pod dok se glava otkoturala dalje. Jokerovo lice se pojavilo na ekranu.
“Čestitam, pobjedili ste!” Velika vrata za četvrti krug su se polako otvorila.
“Što je sa zatvorenicima?”pitao sam.
Joker se okrenuo prema kavezu punih ljudi koji je visio iznad provalije.
“Hajde, gubite se odavde!”viknuo je. “Vidiš, nisam ja toliko loš. Vidjet ćemo se opet.”nasmijao se te nestao s ekrana.
“Ovo je bilo uzbudljivo,”rekao je Dante.
“Hej, gdje si ti bio cijelo vrijeme?”
“Ne znam,”odgovorio je te stajao zbunjeno.
“Okej…ajde odi se pobrini za Zagora, a ja ću pronaći Batmana.”
Nisam dugo morao tražiti. Našao sam Batmana kako sjedi u jednom kutu i plače. Dao sam mu par riječi utjehe i doveo ga natrag. Zagor je nedugo nakon došao k sebi.
“Možeš li nastaviti?”pitao sam ga.
“Ja sam Za-gor-te-nay, duh sa sjekirom.”
“Pa naravno, zašto uopće pitam…”
Krenuli smo prema četvrtom krugu no zaustavio sam se pred vratima.
“Čekajte…nešto ne štima…Joker nas ne bi samo tako pustio.”
“Što želiš reći?”pitao me Dante.
“Ajde ti prođi prvi kroz vrata.”rekao sam.
“Nema problema,”rekao je Dante te krenuo
“Pripremite se momci,”šapnuo sam.
Čim je Dante prekoračio prag vratiju, dočekala ga je paljba strojnica te ga izrešetalo skroz.
“Sada!”
Budući da su paljbom otkrili svoju poziciju, lako smo pronašli i likvidirali Jokerove skrivene ubojice.
“Dobro je da sam umro prije više od šesto godina,”rekao je Dante prekriven rupama od metaka. “Inače bi ovo boljelo. Jesmo li sada spremni ići dalje?”
“Samo malo,”rekoh. “Moram obaviti jedan poziv.”
Utipkao sam broj na mobitelu i pričekao da čujem poznati glas.
“Halo, prijatelju?”rekao sam. “Sretan rođendan.”


Post je objavljen 25.12.2005. u 23:59 sati.