Sjetih se da sam napisao blagdansku priču. U biti, napisao sam dvije, ali bolja je preduga, pa objavljujem kraću, čija će konačna verzija, nadam se, izaći u nekoj zbirčici do kraja iduće godine.
Dužu šaljem mejlom, po želji.
Plaćanje po dogovoru.
BRAĆA I SESTRE
Nakon bakalara i kolača ulažemo svu snagu volje da odemo u grad. Na križanju Vlaške i Nove Vesi srećemo dvije žene koje su se uhvatile pod ruku – ona srednjih godina drži stariju. Tlo je pokriveno tankim slojem leda pa se na tlu odražavaju gradska rasvjeta i reklame. Stojimo i ja i one, propuštajući jedni druge. One ne kreću, boje se, čini mi se da se svakim novim trenutkom sve više pripijaju jedna uz drugu i njihovi tamni kaputi stapaju se u jedan. Uspijevam vidjeti da su stavile puder i ruž (za ovu su večer sigurno čuvale i neki dobar parfem) dok krećem uzbrdicom i one ostaju za nama.
Djevojke u dugim tamnim kaputima suženima u struku izgledaju lijepo, prisno. Hodaju gledajući ravno pred sebe. Nisam znao da ih je toliko u ovom gradu, ali nijednu ne poznajem. Ne poznajem nikoga na ulici. Hodamo po skliskom asfaltu i tražimo slobodno mjesto. Svi su lokali prepuni, u svakom se kratko zagrijemo i krećemo dalje.
Sreću tražimo na Gornjem gradu. Najbolji način za savladavanje zamrznutih stepenica je korak po korak. Čvrsto se držim za ledeni rukohvat obećavajući sebi da ću u sljedećoj godini prestati zaboravljati vunene rukavice. Policajac koji čuva zgradu vlade zaustavlja automobil koji vozi bez svjetala. Upozorava vozača, zaželi mu sretan Božić i pušta ga bez kazne. Automobil polako odlazi upaljenih svjetala, a mi se spuštamo prema Mesničkoj.
Zaleđenim stubama lakše se uspeti nego sići i mi još više usporavamo.
Nakon polnoćke djevojke u dugim tamnim kaputima i mladići u debelim jaknama vode na izlazak svoju mlađu braću i sestre. Neki ih vode zato što to hoće, a neki zato što moraju. Neka mlađa braća ispod pernatih jakni nose crvene ili plave karirane košulje uredno uvučene u smeđe ili plave samtene hlače. Neke mlađe sestre večeras su se prvi put našminkale, same ili uz pomoć starijih sestara. Odvest će ih u neki od polovice prepunih klubova i kafića koji večeras rade dokasna. Mlađa braća i sestre stajat će po strani i za pola sati htjeti ići kući ili će se možda večeras napiti prvi put u životu.
Neke sestre rasplakat će se i onda će ih stariji mrzovoljno voditi kući, neka braća i sestre povraćat će u umivaonik toaleta punog žutih lokvi, neki će to napraviti kod kuće, u svojem krevetu, po svome jastuku. Starija braća i sestre, neki od njih, zaklet će se da ih više nikada neće voditi sa sobom. Neki će im držati glavu dok povraćaju, nježno im prolazeći rukom kroz kosu.
Sve u svemu, ovo će ipak biti jedna dobra noć. Sve što trebaš poželjeti u ovakvoj noći to je da bar večeras, ako to ne možeš biti u cijeloj godini, budeš netko s dovoljno snage da ih sve voli.
Post je objavljen 25.12.2005. u 21:15 sati.