Marketing
Jučer sam išla na ponoćku. Prava komedija. Umjesto "Sretan Božić" svećenik je stalno govorio "Ugasite mobitele." Neki tip visok najmanje 2 metra se neprekidno oslanjao na mene i mojih 166 cm. Ne znam je li bio pijan ili mu je bilo mučno, ali zamalo me spljoštio.
Anyway, danas je u planu tradicionalni obiteljski ručak. A znamo što to znači. Tetke, ujaci, baka, djed.... Isti razgovor kao i svake godine. Imam li dečka? Kamo idem na faks? Već tradicionalno šutim ili odmahujem glavom. Jedina svjetla točka tih okupljanja je bakina juha. Da, juha. Pravi sam ovisnik o njoj. Dok ostatak mog mesožderskog klana jede puricu, šunku ili slično, ja tamanim treći tanjur juhe.
Kad "zasjedanje" obitelji napokon završi i svi odu kućama, ja čekam večer. Starci odu na spavanje, a ja se smjestim kraj ogromnog drvca (kojeg sama satima ukrašavam) i po 20. puta gledam "Božićnu priču" ili "Divan život". "Nitko nije rođen da bi bio gubitnik... Nitko nije siromašan sve dok ima prijatelje... "
Ne znam zašto ali tek tada dobijem osjećaj da je Božić. A najteži dio slijedi ujutro 26.12. Shvatiš da je gotovo. Božić je prošao. I uvijek pomislim :"Možda bude bolje slijedeće godine." Naravno, uvijek je isto.
Evo vam malo dobrih želja za kraj....
Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja snova, ovo je ipak divan svijet. Budi pažljiv!
TEŽI DA BUDEŠ SRETAN!
Post je objavljen 25.12.2005. u 22:22 sati.