JOŠ PAR SATI I SRETAN BOŽIĆ SVIMA!
(Ili oni koji će to kasnije čitati: SRETAN BOŽIĆ!)
Unaprijed pozdravi :).
Sada jedna blagdansa pričica:
(zapravo prije komentar tomićevu kolumna: loš mu je hepi end...)
....
Zlatko se još jednog jutra probudio u hladnoći, ali ovoga puta spavao je na podu jer su mu uobičajene klupe u parku bile kilometrima predaleko. Pobjegao je, ali ovaj puta je definitvno odabrao najgoru soluciju.
Nije prvi put da Zlatko bježi, ili da se skriva, jer to već radi od rata, jer nikako mu nije pasala puška u rukama, nego je htio samo malo mira, kojeg mu ovaj svijet nije htio dati. Zlatko je imao perfektnu kondiciju, mogao je hodati satima da ne stane, ali niti to ga nije ohrabrilo u njegovom današnjem bijegu. Neće stići do rodbinske kuće, ako ona još postoji u starom selu u kojem je Zlatko rođen. Kada je shvatio da ga niti švercanje u vlaku neće dovesti do željenog cilja, jer vlakovi za to mjesto voze jednom na dan, odlučio je otići na glavnu cestu i stopirati. Dva sata se smrzavao i čekao da mu netko stane. Na kraju, jedan sasvim mali i skroman auto stane uz cestu. "trebate prijevo"? "da, bio bih vam veoma zahvalan.", rekao je. "pa uđite onda, kamo idete?", Zlatko je potiho izvadio nož i čovjeku oteo ključeve. Bilo mu je žao, ali morao je tako. To je jedan od razloga zašto bježi. Krade i ubija. Ne kako ste pomislili, on nije dobro dijete. On je čovjek koji je rastrojen u glavi i pokušava sve na težak i krvoločan način riješiti. Naš zladko je samo nakon par sati uletio u srušenu obiteljsku kuću na rubu sela, tamo plakao pola sata. Čim je ispustio zadnju suzu, zaletio se je u prvi kafić, i tamo je izvadio staru sačmaricu i pobio sve goste i jadnog konobara. Za pola sata cijelo je selo gorilo. Zlatko je već bio kilometrima daleko kada se saznalo za to. I tako on traži svoje izgubljeno djetinjstvo :).
Eto vidite što mogu aj napraviti, a sada pročitajte hepi verziju, da vam ipak nekako dočaram Božićni filing :).
"trebate prijevo"? Zlatku je srce prestalo kucati, nakon tog trena je uzviknuo: "Marice!", vozačica je uzvratila:"ZLATKO". I tako je zlatko našao svoju izgubljenu ljubav, a Marici je to bio najljepši dar u cijelom životu kojeg je dobila za božić.
I eto tako završavaju moje pjesničke gluposti :)
Post je objavljen 24.12.2005. u 19:51 sati.