U ormaru su pokloni. Kupila sam nećacima danas još dva lijepa pulovera. Da budu zgodni za Božić. Brat je cijelo vrijeme pitao, a tata, a tata....
Dan mi je započeo šetnjom do centra gdje sam bila u potrazi a crvenim kuglicama i zlatnim girlandama, ali bijaše prekasno. Kava pa me prijatelj zvao na kavu. Dobila sam od njega diplomu Najbolje prijateljice i malog Djeda Mraza. Ručala sam i otvorila blog. Na moj blog Uspomene komentari Kemoterapije, Leba i Gawrun i razveselila se im beskrajno. Otvorila mail i mislila tko to danas ima potrebe reći i povrijediti nekoga. Baš na Badnjak. Iskrenost se doista ponekad precjenjuje. Objavila tu čestitku Kardinala Bozanića. Odspavala, otišla na kavu s drugim prijateljem, jedna borova grana baš za moju sobu čeka par ukrasa. Upravo dobila poziv nekog Njemca. Nije bio za mene. Ali još jedna čestitka.
Spremam se na polnoćku. Veče je rano....
Čekam zgodnu priliku da nećaci nestanu i stavim poklone pod bor. A sad idem malo divaniti. Idem se malo družiti. Možda i zapjevati. Defitivno pjevati.
Radujte se narodi....jer naše domaće i tradicionalne. Ili U sve vrijeme godišta.
Kardinala cijenim, a i Crkvu iako u svom žitu ima kukolja....I iako ne idem tj. rijetko idem u Crkvu. A idem onda kad osjetim potrebu.
Ono što bih danas voljela. Da ljudi usprave ramena, osmjehnu se i žive Božić. I da im je svaki dan Božić :))))
Post je objavljen 24.12.2005. u 18:54 sati.