Oprostite na malom triku, koji kao i svaki autor koristim provocirajući naslovom, ne bih li privukao nešto više čitatelja. Obrazložit ću zašto nije nemoguća situacija da se na 15. obljetnicu "Oluje" u kolovozu 2010. u Kninu svečanim govorom javnosti obrati novoizabrani Gotovina. Dakako, preduvjet tome je njegovo sudsko oslobađanje od ovih teških optužbi
Krenut ću redom. Uvjeren sam da će monstruozna optužnica biti srušena i to na jedinom mjestu gdje se može srušiti; na sudu koji ju je potvrdio. Ljutili se mi koliko nam drago, i protestirali, javnost mora znati, a i prije sam kao i mnogi upozoravao, da se slučaj može riješiti samo na onom mjestu na kojem je i pokrenut.
Ono što mnogi u ovim danima histerije zaboravljaju vičući na ulicama je da optužnica (Tužiteljstvo) nije Haški sud! Tužiteljstvo je jedna strana u postupku, koja mora uvjeriti suce da je u pravu. Oni mogu napisati da je Gotovina kriv i za izbijanje 2. svjetskog rata! To je njihovo pravo. Ali, za to moraju pružiti i dokaze! Tužiteljstvo je dobilo politički zadatak od Vijeća sigurnosti UN: istražiti ratne zločine i kazniti primjerno odgovorne kako se oni više ne bi ponovili. Pri tome su morali kazniti najviše Srbe, ali kazniti i brojne Hrvate i Muslimane jer je nesumnjivo, bilo zločina i s te strane.
Ovdje je riječ o anglosaksonskom principu djelovanja (koji često vidimo u američkim filmovima sudske tematike) da je tužitelju najvažnije dobiti presudu, a ne saznati istinu (što je europski princip). Tužitelj će i kad zna za nevinost optuženika u Americi nastaviti tražiti najtežu kaznu, u Europi će tužitelj sam odustati od optužbe ako pronađe oslobađajući dokaz. Ali, američka moć i američka pravda dominiraju svijetom, pa čemu se čudimo. Carla je ovdje izabrala najlakšu žrtvu htijući osigurati osudu. Malo se zaletjela! Da je tražila malo (recimo osudu za nedostatak kažnjavanja zločina nakon "Oluje") možda bi i uspjela dokazati naše propuste. Ovako je praveći od Gotovine novog Himmlera sama sebe dovela u situaciju da dokazuje nedokazivo.
Prvo, "zločinački pothvat" temelji na jednom upitnom transkriptu, u kojem se kaže da "Srbe treba pozvati da ostanu, ali ako žele otići treba ima ostaviti slobodan prolaz..."!? Što je tu sporno? Osobno sam pronašao tajni dokument RSK u kojem su opisane procedure evakuacije srpskih civila napravljene u Ministarstvima obrane i unutrašnjih poslova Republike Srpske Krajine mjesecima prije "Oluje". Pronašao sam i zapovijed predsjednika Republike Srpske Krajine Milana Martića od 4. kolovoza kojom zapovijeda "potpunu evakuaciju civilnog življa ispred napada ustaša, prema prije pripremljenim planovima". Samo s ovim dokumentima pada jedno 70% optužnice!!!
Drugo, "pretjerana uporaba topništva na Knin"? Zanimljivo kako nije podignuta optužnica za pretjeranu uporabu topništva JNA protiv Vukovara!? Ovaj puta srećom, ovo je amerikanizirani presedanski sud, pa se ovakvim prigovorom ozbiljno ruši optužba. Dovoljno je dovesti jednog američkog generala topništva ili zrakoplovstva koji je sudjelovao u napadu na Bagdad, kao eksperta - svjedoka obrane i pada u vodu besmislena optužba da je 1400 granata koje su tog jutra ispaljene na Knin (i to vojne ciljeve!) pretjerano.
Jedina optužba koja ima smisla je ona da nije kaznio počinitelje paleža i pojedinačnih ubojstava nakon akcije. Ali, u tih ključnih tjedan dana, on nije bio na dužnosti (gorki medeni mjesec!), a kasnije (ali na našu žalost puno, puno kasnije) hrvatska je pravna država pokrenula gotovo 1000 (!) optužnica protiv počinitelja tih sramotnih nedjela, a više od stotinu kriminalaca je zbog ubojstava i paleža po tzv. "Krajini" već pravomoćno kažnjeno.
Hrvatska vlada (čak i prošla, a osobito ova sadašnja) nije sjedila skrštenih ruku. Dok su mnogi govorili kako se Gotovina nikada ne treba predati, u Hrvatskoj se radilo na čvrstoj obrani. Dok su drugi hrabrili generala da nastavi u besmislenom bijegu, deseci stručnjaka različitih specijalnosti radili su i rade pod patronatom Ministarstva pravosuđa na minucioznom prikupljanju i analizi dokumenata koji ruše besmislenu optužnicu i koji su već dostavljeni obrani.
"In dubio, pro reo!" stari je postulat rimskog prava kojega se suci drže već tisućljećima. "U slučaju sumnje, (presudi) u korist optuženog!" Kako ne postoje dokazi o njegovoj krivnji, a naprotiv, brojni su dokazi o nedužnosti, uvjeren sam da će haški suci postupiti isto i da će Gotovina nakon suđenja izići slobodan. Za dokaz krivnje nije dosta pretpostavljati nešto. Nije dosta reći oni su vjerojatno htjeli protjerati Srbe već treba pronaći papir s potpisanom zapovijedi ili pronaći svjedoke njegove usmene zapovijedi. A to se nikada neće pronaći. Iz razloga što toga nema! Zato mi je i neizmjerno žao što je general do sada slušao krive savjetnike jer, da je, uvjeren u svoju nedužnost, pristupio sudu, do sada bi već bio slobodan čovjek.
Zašto sam stavio ovakav naslov?
Uvjeren sam da će general Gotovina dostojanstveno proći suđenje. Njegovo ponašanje svjedoči da ovo shvaća kao još jednu dužnost prema Domovini. Osobno sam uvjeren u nepristranost sudaca Haškog suda (koji nisu ista strana kao i Tužiteljstvo!) koji će na temelju dokaza lako zaključiti da je optužnica neutemeljena i osloboditi ga. A bude li to prije studenoga 2009, onda je sve moguće. Markantna figura, zaslužni ratnik, nevina žrtva, a uz to, neosvetoljubiv, ratni heroj, obiteljski čovjek, dostojanstven, nestranački kandidat... Mesić se ne može kandidirati, Sanaderu je prerano za pohod na Predsjedničke dvore. Tko ga zaista može pobijediti? Zar Račan? Ma "Kaj god!" - rekao bi Milan Bandić.
Post je objavljen 24.12.2005. u 17:41 sati.