Evo godina je na izmaku, završio je jesenji dio prvenstva pa ćemo se pokušati osvrnuti malo unazad da vidimo gdje smo bili i što smo radili godine 2005.
Nogometaši su u ovu godinu ušli kao vodeći, na prvom mjestu na tablici nakon odličnog jesenjeg dijela prvenstva prošle godine.
Iako smo po svemu bili trenutačno najbolji u državi i ništa nam nije stajalo na putu da prvi put u povijesti osvojimo naslov prvaka, sve do tri kola prije kraja kada smo otišli na nedostižnih deset bodova razlike, strijepili smo da se ne dogodi nešto što bi nam pokvarilo ovo slavlje, s obzirom na odnos ljudi iz saveza i sudaca prema Zrinjskom, mislim da s pravom kažem da smo strijepili, ali u isto vrijeme uzdignute glave vjerovali da igrači i stučni stožer zajedno sa navijačima može dobiti utakmicu i protiv njih, i dobili smo.
Zrinjski je osvojio naslov prvaka u godini u kojoj slavi 100-tu obljetnicu postojanja.
Svaki put kad se sjetim zadnje utakmice protiv Slavije u kojoj je sve bilo podređeno proslavi osvajanja prvenstva , fantastične atmosfere na stadionu, tog navijanja, te bakljade, te fešte nakon tekme duboko u noć, čovjek nemože ostati ravnodušan i reći da tada nismo bili najsretniji na svijetu i reći da je to bio možda jedan od najsvijetlijih trenutaka ove godine u gradu.
U svim ovim lijepim trenucima brzo smo zaboravili nastup u kupu i sramotno ispadanje iz tog takmičenja od Širokog brijega, koje je bilo sve osim nogometa, ali ćemo to staviti na dušu ljudima koji su to napravili a nisu igrači i navijači.
Nakon toga dolazi do velikog odlaska ključnih igrača, dovođenje novih možda i s malim zakašnjenjem jer su pripreme za predkolo lige prvaka počele. Neki su nas i na pola priprema napuštali, dolazili su novi ljudi koji se nisu mogli uigrati tako brzo i nakon pobjede u prvoj utakmici u Luxemburgu od 0:1, svi smo očekivali prolaz u drugo predkolo ali nam se dogodio poraz u Mostaru u uzvratnoj utakmici od 0:4. Samo dvije minute prije kraja bilo je 0:0, gosti su iz kontre postigli pogodak koji je sve šokirao, ali najviše izgleda igrače koji su tada pali skroz i gosti su u produžecima postigli još tri pogotka.
Svi kažu da se ta utakmica treba što prije zaboraviti, a ja kažem ne, svaki put kad dođu u sličnu situaciju treba im napomenuti što je bilo pa neka lijepo zamisle šta treba raditi i kao igrati.
Nakon toga dolazi promjene trenera, Franjo Džidić podnosi ostavku, a sedam dana prije početka prvenstva na njegovo mjesto dolazi Blaž Slišković, koji preuzima momčad koja je bila totalno ne uigrana i tada to nimalo nije lijepo izgledalo.
Početak prvenstava nije mnogo obećavao, što zbog loše igre, što zbog lošeg rasporeda utakmica ( prvih osam kola, pet puta igrali u gostima), ali je kasnije iz kola u kolo ekipa počela sve bolje igrati i nizati pobjede kod kuće i u gostima tako da je Zrinjski kraj jesenjeg dijela prvenstva dočekao na četvrtom mjestu, vrlo blizu vodećima, a četri boda prednosti za pratiteljima i sasvim zasluženo došao u poziciju borbe za mjesto koje vodi u Europu, pa zašto ne reći i u poziciju obrane naslova prvaka.
Vrijeme će pokazati tko je zaslužan za to, jeli Baka taj koji je sve to povezao, što god mi mislili on je taj koji je vodio momčad, iako su pomoćnici odradili veliki dio posla zbog njegovih obveza prema reprezentaciji, ali ne treba se time opterećivati, na kraju krajeva to je njihova stvar, nas zanimaju rezultati.
Bitno je da trenutačno ekipa dobro funkcionira, igra dobar nogomet, pobjeđuje,da su igrači koji su ljetos došli u velikoj formi i nadamo se da će, sa novim pojačanjima koje najavljuju iz kluba, na proljeće to još bolje izgledati kako i dolikuje klubu koji aktualni prvak države.
Na kraju spomenimo i ovogodišnje ispadanje iz kup takmičenja, koje je opet bilo sramotno samo ovoga puta u režiji ljudi iz saveza i sudaca, a tko zna možda je i bolje da smo ispali i ovako se dobro posvetili prvenstvu.
Idemo dalje...
Post je objavljen 24.12.2005. u 17:26 sati.