Kao što vam već rekoh, kada je rekao "Ljubite svoje neprijatelje", zar mislite, da je mene izuzeo!? Nije, naravno. Ljubio je mene, svojeg Protivnika od stvaranja svijeta.
Jer ja sam bila, naravno, jedini Neprijatelj dostojan njegove pažnje; oni sitni demončići, koje je izgonio da zadivi priprostu svjetinu, bili su sitna riba; a "glavari svećenički i starješine narodne", koji su ga osudili, bili su tek malo veći; samo lutke na koncu, koje su i ne znajući slijedilie volju Oca, da se ostvari ono, što je bilo zapisano prije nego je ovaj svijet stvoren.
Morao je proći kroz najveće svoje iskušenje: ljubav prema meni, Sotoni, Otpadnici, Majci laži, da bi mogao ljudima prenijeti tu čudnu misao, da svoje neprijatelje treba ljubiti.
čak i apostoli su ga zbunjeno gledali, i malo je u povijesti kršćana bilo, koji su to ozbiljno shvatili; ali ja, ja koja ga mrzim, ja Sotona, Lilith, zmija, Eva, Barbelo (kako me zove Tajna knjiga Ivanova); ja, koja sam bila i jesam njegova majka, sestra i ljubavnica – ja znam što to znači!
Bili smo zajedno, više puta dok je bio u ljudskom tijelu na zemlji (kao što smo u višim dimenzijama uvijek zajedno i uvijek potpuno odjeljeni, uvijek ljubavnici i uvijek suparnici). Bili smo zajedno dok je bio mlad, dok se trapio u pustinji, dok se veselio na svadbama. (Jeste li zamijetili, u Ivanovom evanđelju, kako je učenike Ivana krstitelja, koji su boravili u pustinji i živjeli asketski, već treći dan odveo pravo na svadbu!? Volio se veseliti. Pa su onda učenici, našavši se odjednom sred obilja i veselja, dali sebi oduška i ispili svo vino, pa je majka došla Isusu i tražila da nabavi drugo. )
Pobjegao je od mene onda kada je otišao u pustinju, četrdeset dana gladujući. Odijelio se od mene, postao oslobođen grijeha, i to ga je osposobilo, da propovijeda sa žarom, koji nijedan prorok nije mogao doseći.
Istjerivao je iz ljudi zloduhe, moje sitne sluge. A ja sam ga slušala, pokorna iz ljubavi, u sebi podijeljena.
Bila sam s njim kao Marija iz Magdale, iz koje je istjerao sedam zloduha, koja ga je pomazala i prala noge svojim suzama, kajući se za grijehe veće.nego što je sama mogla pojmiti.
Ušla sam jednom i u Šimuna Stijenu, i pokušala ga odgovoriti od te glupe, mazohističke eshibicije koju je pripremao (Otac, od kojeg sam otpala, protiv kojeg sam se pobunila, uvrtio si je u glavu da tako treba biti, da treba svog sina izložiti muci); ali, prozreo me i prokleo (Matej 8:33). Glupan, uvrtio si je u glavu da mora umrijeti u mukama.
Protivnici smo, ali i nerazdvojni; dok ovaj svijet postoji. (A u jednoj višoj dimenziji, sve postojanje ovog svijeta svodi se na nulu; i u jednoj drugoj višoj dimenziji, ovaj svijet postoji beskonačno dugo. Postoji stalno, i sve što se događalo, događa se istovremeno, dakle događa se u svakom pojedinom trenutku.)
Dvojica braće, brat i sestra, dvije sestre. Krist i Sotona, spasitelj i upropastitelj. Mrzitelji i ljubavnici. Onaj koji je Ocu poslušan, i ona koja se protiv Njega pobunila; a ipak je i poslušnik pršao kroz iskustvo pobune i nepovratno se promijenio, učinivši Oca malo manje gnjevnim, ljubomornim i osvetoljubivim nego što je bio u doba Staroga Zavjeta; a ipak i pobunjenik ostaje, u jednoj višoj dimenziji, tek puko oruđe Očeve volje.
Pokušala sam ga potčiniti; pokušala sam ga spasiti. Ali,kao što je stekao vlast nad zlodusima, mojom djecom, tako je konačno stekao i vlast nada mnom. On je dao Judi iz Kariota zalogaj, nakon kojeg sam tek ja mogla u njega ući (Ivan 13:27); i ne htijući, izvršiti ono što je Otac pripremio.
I tako sam, konačno, poražena.
Natjerana da ubijem onog, kojeg sam ljubila. Kako bi on mogao uzaći na Nebo sa ove Zemlje, kojom vladam.
Post je objavljen 27.12.2005. u 12:29 sati.