Pa onda, dolazi burna mladost. Eh, tu bih vam stvarno svašta mogla ispričati! :) Nikakvo čudo, vjerujte mi, da svi evanđelisti složno šute o bilo čemu u njegovom životu u svim tim dugim godinama, dok nije prešao tridesetu, kada je, opterećen grijehovima, došao Ivanu Krstitelju da ga krsti!
Kakav je to mangup bio! Kakav prijetvorni, lukavi, šarmantni, zlatousti, neiskreni zavodnik, vjetropir i sladostrasnik!
I ostao je to do kraja života. Kada je već okrenuo novi list i počeo propovijedati mnoge su žene, sile nečiste, grnule za njim, napuštale svoje obitelji i pratile ga, protivno svim običajima onoga doba i podneblja. Žudile su za njim, dobivajući nešto posve drugo, nakon što se u pustinji od mene odijelio.
Ali ne, neću vam pričati o svemu tome. Neću tračati. Nije inače meni svojstveno takvo suzdržavanje; meni, Sotoni, koja sam majka laži, koja obožavam ogovaranje.
Jer iako smo protivnici, ne mogu o njemu loše govoriti. Postoje istine, koje su i van moje spoznaje, i van vašeg razumijevanja, koliko god vam pokušavala razjasniti.
Jer ja, Sotona, voljela sam ga.
Zavodila sam, i bila zavedena. Onda u pustinji, kada sam ga napastovala nakon što se četrdeset dana trapio i na rubu smrti gladovanjem doveo, da me se riješi (naravno, kušnje kojima sam ga izložila bile su sasvim drugačije od onih koje su evanđelisti, prema prepričavanjima, zamišljali), nije bio naš prvi susret (ni posljednji, naravno).
Mrzila sam ga.
Voljela sam ga.
Ja, Sotona, ne mogu pobjeći svojoj sudbi, da budem u sebi podijeljena. (Luka 11:18; Matej 3:26) Mali je imao previše šarma, tu se ništa nije moglo! Da,a ja sam samu sebe izgonila.
Ali tom je podijeljenošću i on sam zahvaćen.
Kao Logos, kao onaj koji je od početka bio uz Oca, on je naravno sveznajuć. Pa onda pozna i sve vaše grijehe; ali pozna ih kako ih pozna Otac: s visine, s Neba, sub specie aeternitatis (s gledišta vječnosti). Onako, otprilike, kao što i vi spoznajete, kroz mikroskop, jednu od stanica koje čine vaše tijelo, ali nemate nikakvo iskustvo o tome, što to znači biti stanica.
Kada je Logos postao tijelom i nastanio među ljudima, upoznao je vaše radosti i tuge svojim osobnim iskustvom; i vaše vrline, i vaše grijehe. Iskusio je, u potpunosti, što to znači biti griješan. Iskusio je, što to znači biti čovjek.
Iskusio je što to znači biti Sotonom zaveden, i od Oca napušten. Prikupio je grijehe na sebe. I smireno, očajno, radosno, žalosno, odlučno, jadno – prihvatio smrt, sudbinu koju mu je Otac odredio.
Budala! Što mu je to trebalo!
Post je objavljen 26.12.2005. u 10:22 sati.