Na današnji dan, kršćani slave rođenje djetešceta, koje će na svojim nejakim ramenima odnijeti grijeh svijeta. (Dan nema veze sa stvarnim danom rođenja mojeg brace, naravno; kao što sam jučer objasnila, rana krščanska Crkva je naprosto vezala taj datum uz zimski solsticij, kada sve religije imaju obrede umiranja i ponovnog rađanja).
Bio je s Ocem od stvaranja svijeta, sudjelovao je u rađanju, on, Logos, red svijeta (za razliku od mene, nereda, Alogosa). On je bio prvobitni Adam, koji izgovara riječi i po volji Oca imenuje životinje, uređući tako ovaj svijet u okviru "logike" koja povezuje živa bića i neživu prirodu u koherentni okvir (za razliku od mene, Eve, koja sam podlegla Zmiji, tj. vlastitoj žudnji).
Pa ipak, On, moj brat, izašao je iz utrobe žene, uz tiskanje, bol i muku; ružan kao svako novorođenče, ljepljiv od sluzi i krvi. Udahnuo je zrak ovoga svijeta, i zaplakao, kao svako dijete kad se rodi, od šoka i muke odvajanja od Majke. Presjekli su pupčanu vrpcu koja ga je vezala sa ljudskim tijelom koje ga je do tada štitilo i hranilo. Oprali ga s ono malo tople vode koju su mogli ugrijati na vatri od sasušene balege, u štali punoj propuha, istrljali ga i zamotali, i položili na majčine grudi. Prestao je plakati, i prvi put otvorio oči, i pogledao ovaj svijet.
I zatresla se zemlja, i zadrhtalo je nebo. Širom svijeta uznemirili su se čarobnjaci, znalci tajni ovoga svijeta, alkemičari i astrolozi. Nešto su naslutili, a nisu znali što zapravo. Koliko god njihovo razumijevanje prirodne znanosti tj. demonologije bilo jadno, shvatilii su da se dogodilo nešto neobično, nešto posve izuzetno. (Ona priča o tri maga koji su mu se došli pokloniti je izmišljena; ali nema veze, dobro je izmišljena!)
E sad, stvarno mi nije jasno kako mu se dalo prolaziti kroz sve to, kada je lako mogao svu tu gnjavažu izbjeći? On, kralj svijeta, koji postoji oduvijek, živio je kao dijete, rastao kao i svaki dječarac. Trebalo ga je dojiti, previjati, učiti na tutu, paziti da se ne ozlijedi kada je nespretno počeo teturati okolo, izlupati ga po guzi kada je bio neposlušan.
Pravio je nestašluke kao i druga djeca, rastao, durio se, umiljavo, tukao, bunio, durio, doživljavao prve zbunjujuće erekcije i polucije, bolovao povremeno, zaljubljivao, svađao i mirio. Učio stolarski zanat, ponekad marljivo a ponekad mrgodno i nevoljko; više se puta ozlijedio, dok nije stekao vještinu: ubole ga špranje, pričepio ruku, pao i razbio koljeno. često je bio šmrkav kao svaki dječarac, ponekad je patio od proljeva ili zatvora.
Bio je dječak kao i drugi; pametan i lijep, često drzak i nepokoran, ali uglavnom, dječak, sin čovječji.
Tek povremeno, stari ljudi bijahu zbunjeni, kada bih ih prostrijelio svojim bistrim pogledom. Možete ponekad doživjeti taj pogled iz očiju nevinog djeteta: pogled iz koje izbija neprimjerena zrelost, neka neuhvatljiva, prastara mudrost.
Bio je pametno dijete, brzo je učio i zadivljavao učitelje svojom bistrinom, kao što svjedoči Luka u svom evanđelju, ali ih i zbunjivao svojim ponekad sablažnjivim pitanjima, kao što i danas djeca znaju činiti.
Na primjer, kaže se u Drugom izvještaju o stvaranju da su Adam i Eva bili u raju nagi, ali nisu osjećali stida. Bog, pak, šeta vrtom i dolazi do njih; i sad pitanje: da li je On bio odjeven? (Michelangelo je smatrao da je bio nag.)
Post je objavljen 25.12.2005. u 11:16 sati.