Danas je Badnjak. Stara slavenska riječ badnjak" označavala je panj, koji se palio u svečanostima vezanim uz zimski solsticij (suncostaj), najdulju noć u godini. Gorio bi cijelu noć, simbol Sunca, tu najdužu noć u godini. Sunca, koje je na najnižoj točki svoje putanje, ali koje će se slijedećih dana ponovo uzdizati, neumoljivo, nepobjedivo.
Obredi posvećeni suncu (proljeću, ljetu, plodnosti, toploti; Svjetlonoši, Luciferu) postojali su naravno, i postoje, kod svih naroda, u svim religijama. Obožavanje Sunca stopilo se u Rimskom Carstvu, koje je pokorilo tolike narode, u pročišćenu religiju Nepobjedivog Sunca, Sol invictus, oblik iz Perzije donesenog mitaizma (Mitra je izaslanik
Najvišega Boga), koja je neko vrijeme bila službena religija Rimskog carstva.
(Sunce su obožavali i stari Egipćani. Ra, stvoritelj, bog Sunca, vozi se sa cijelom božanskom ekipom u "čamcu milijun godina". Svake noći prolaze kroz podzemni svijet, sa zapada na istok, odbijajući napade čudovišta koja žele uništiti solarne bogove, koji vladaju svijetom nastalim
razdvajanjem Geba i Nut. Ja, Sotona, Protivnik, kojeg su poznavali pod imenom Set, bio sam vođa ratnika, koji brane čamac i red ovoga svijeta; a ipak, istovremeno, bio sam Neprijatelj. Ratnik je uvijek ugroza za sve, ali bez njega se ne može obraniti od drugih ratnika.)
(Faraon Amenhotep IV, koji će promijeniti svoje ime u Akhenaton, pokušao je uvesti jedinstveno štovanje Atona, sunčevog diska. Ali bilo je prerano za to. Jedan od sljedbenika te religije bio je pak Egipćanin, koji se u bijegu iz Egipta, kada je nejgova religija bila srušena, pridružio grupi bjegunaca, zvanih Židovi; ovi su ga pak zapamtili pod imenom Moses, što u egipatskom jeziku zapravo znači "potomak".)
Sve do pred smrt Suncu se klanjao i car Konstantin, onaj koji je legalizirao kršćanstvo (inače, bio je moj izaslanik, koji je uspješno zaveo biskupe žudnjom za svjetovnom vlasti, i otada, kako dobro primjećuje jedan dobar vic, malo koji "klerik" dolazi u raj!), pa su zahvaljujući
njemu u kršćansku dogmu ušli i elementi obožavanja Sunca. Postoje zajednički elementi: žrtva i iskupljenje (Mitra ubija bika), zajednička gozba kao obred vjernika, pijenje vina koje simbolizira krv, koju je Mitra prolio.
Ta je religija, međutim, naglašavajući muške vrline ratništva i fizičke hrabrosti, imala premalo ženskih elemenata. Nije, zato, mogla dovoljno ponudi ženama, ali ni onim muškarcima koji ne odgovaraju idealu "alfa mužjaka" (a koji, uvijek, čine većinu) kojeg, u moderno doba, slavi tzv.
etologija ili sociobiologija, koja se poziva na znanost, a zapravo je pseudoznanost, prastari mit izrečen modernim jezikom.
Kršćanstvo, ta vjera "robova" kako kaže Nietzsche (beta mužjaka po etologiji; slugu, po Hegelu, u njegovoj poznatoj paraboli o gospodaru i robu), religija transcendencije, religija "oslobođenja" odnosno bijega od svijeta, religija očaja (zbog opsjednutosti svojim grijehom, padom, krivicom), očaja koji međutim dijalektički prelazi u
neograničenu žudnju za moći, žudnju za podjarmljivanjem svijeta (Duh koji treba pobijediti Tijelo, tj. prirodu, tj. sav kozmos), u svojoj neogranićenoj žudnji za Vlašću (ulagivanje Ocu) i za unštenjem Drugog (čitajte Lacana!), razvija specifični sinkretizam i iz svih religijskih tradicija uzima ono, što mu odgovara.
Pa je tako potrebne ženske elemente uzela iz egipatskog obožavanja Izide, i iz drugih religija Velike Majke. Izida, koja doji Horusa, postala je Marija, koja doji Isusa.
A ja, Protivnik, Zavodnik, brat Iskupiteljev, uvijek sam tu, uvijek s vama, neiskorijenjiv, nepobjediv. Zaluđeni, mislite da ste me se riješili, kao što recimo uobražava René Girard u knjizi Promatrah Sotonu kako poput munje pade. Ali uvijek isponova, ja uskrsavam. Mnogo puta, a
ne samo jednom.
Mitra se preobrazio u Krista, a Izida u Mariju, i oboje su se zatim izdigli u Nebo; a ja sam ono, što je od njih ostalo na zemlji. Satan, i Sotona. Kao što u grčkim legendama imate blizance, braću i sestre, od kojih je jedno sin boga, a drugo smrtnika: Kastor i Poliduek, Helena i Klitemnestra. Isti motiv postoji i u drugim religijama.
Post je objavljen 24.12.2005. u 14:54 sati.