Večeras. na Badnje veče,
Dodirnut ću te mislima svojim.
I zagrlit će me osjećaj sreće
Jer će i tvoje dragocjeno prisustvo,
Toplina tvoja i dodir ruke,
I osmijeh na licu i zanos u glasu,
Biti stvarni, drhtavi, ali i opipljivi.
Daškom mašte, na krilima misli,
Brzinom sanja, stopit će se srca.
I pokloni pod borom ostavljeni
Srcem, ljubavlju i zanosom,
Bit će ispisani i u strast upakirani.
I znat ćeš, osjetit ćeš,
Čežnjo moje čežnje,
Mirisu moga mirisa,
Srce moga srca,
Kako je tanka granica
Izmedju jave i sna.
Večeras, na Badnje veče,
U toplini našeg gnijezda
I uz upaljene svijeće,
Srce ce moje šaputati
Molitvu, od čežnje - čežnji.
I znat ćemo oboje
Kako nas je
Ista misao dodirnula
I ista molitva vezala
I ljubav i strast
Na vječno
trajanje obvezala.